Don Branko Sbutega

“Sloboda je eminentno stvar svakoga covjeka. Covjek je nesvodljiv na geografiju, osim naravski kad sam na to pristane. Ali, onda mu taj pristanak dokida slobodu. Kao i kad pristane da bude sveden na rasu, pol, naciju, pa i religiju, zašto ne.”

“Teško je u mraku biti nečije ogledalo”

“Integracija ljudi po bioloskim, religioznim i slicnim datostima, ljude odvaja. Srodnost se ne stvara po principima biologije.Ja nijesam sa nekim srodan sto je crn ili bijel, nego zato sto imamo jednomislenost i komplementarnost, sto izvire iz naseg srca i uma.”

“U trenutku kad nas svi pozivaju na prozor da zajedno gledamou vremena naprijed ili natrag, radije ostajem u sobi svoga danas,zagledan u svoje srce kojemu ni najbolniji ožiljak nikada nijeoduzeo spontanu želju za pulsiranjem koje život znači.A prozoru ću prići kad osjetim da su krila dovoljno očvrsla za let kojemu nikakvo vrijeme i nijedna povijest neće biti prepreka.”

“Isus Krist je dovoljan i preobilan da se osjetim uspostavljen u svojoj nedostatnosti. Dovoljan i kao punina čovještva i kao obećanje božanstva. Meni osobno dosada jedini argument strpljenja i nade, mjesto susreta i razdvajanja, spajanja i razlučivanja. Zapravo jedino istinsko povjerenje i jedini istinski ulog. Sve drugo bila je slama.”

“Svijet smo ti i ja, sva naša ukupnost koja nas konstituira i sva naša konstitucija koja nas čini različitima. I ako nas već nešto čini raznovrsnima, to je želja u tebi da budeš i želja u meni da budem. I sve što nas čini harmoničnim u bilo kojem suodnosu jeste jedan skromni zahtjev: »Pusti me da budem», koji nužno uključuje jednu drugu rečenicu cjelovitog pristanka: »Puštam te da budeš».”

“Nikad se u kamen ili papir ne uspije utisnuti koliko u živo ljudsko srce”

“„Savršeno sam svjestan koliko je moja pojedinačna sudbina mala, sićušna i beznačajna za povijest, ali ja prvenstveno imam ne povijest nego sebe. I zato, dok se na planu velike povijesti ispisuje krvava i tragična drama ovoga prostora i vremena, na planu moje osobne biografije ja pokušavam upisati nešto što će mi život i dalje činiti lijepim i znakovitim. To je jedino što pojedinac može i treba, bez obzira na povijesni kontekst i s obzirom na povijesni kontekst”