Ismar Krdžalić
Ismar Krdžalić je rođen 07.05.1992. u Doboju. Boravi u Tešnju. Iako je rođen u samom jeku ratnih dešavanja sačuvao je pozitivne poglede na život i svoju okolinu. Njegova želja za obrazovanjem nadvladala je sve prepreke, pa i cerebralnu paralizu sa kojom se ovaj mladi čovjek hrabro nosi. U ranom djetinjstvu je počeo da se bavi umjetnošću, osvojivši razna priznanja na takmičenjima pjevanja. Pisanje koje je tada bilo potisnuto, isplivat će njegovim dolaskom u gimnaziju kada na inicijativu profesorice jezika počinje pisati autobiografski roman. Kao ponosni predstavnik Gimnazije "Musa Ćazim Ćatić" u Tešnju, autor je uspješno pohađao jezički smjer. Znanje engleskog, njemačkog i francuskog jezika pomoglo mu je da obogati svoj vokabular i proširi svoje vidike. Inspiraciju za pisanje pronalazi u aktuelnim temama i događajima te ljudima koji su njihovi glavni akteri. Njegovi radovi objavljivani su u raznim časopisima. Mada mu je ovo prvi roman, nada se da će svojim bogatim sadržajem naći put do čitalačke publike.
“Srce zakuca brže, sretno što pogledom, perom i dušom može veličati što je Gospodar stvorio.”
“Znao sam da ću postati pisac kako bih ljudima pokazao da dobrota nije u potpunosti napustila ovaj preko svake mjere izmučeni narod.”
“Bilo mi je dovoljno to što Bog zna za moje probleme i želje jer samo On može na moj put dovesti one ljude koji će znati kako mi mogu pomoći i ublažiti moje muke.”
“Uspješan izbor stvori zabludu u nama da smo pametniji od bilo koga na svijetu, dok nas onaj pogrešni uči da će ostatak svijeta uvijek biti pametniji od nas.”
“Sa svakim novim oprostom ja sam pobjednik, dok bi čekajući na oprost bio rob tuđe milosti.”
“Da bi mogao sanjati, čovjek se mora vraćati u stvarnost.”
“Ja svaki svoj potez vučem sam, pa makar i propao neću kriviti nikoga drugog osim sebe.”
“Kada bih morao birati da ostatak života provedem kao ovaj ja, koji sam od rođenja, ili da postanem poput svih vas uz Enu na svojoj strani, bez dvojbe bih bio onaj dečko poseban od prvog udisaja, borac od prvog koraka.”
“Dobrota se svugdje cijeni. Postaje manom onda kada je poklonim osobama koje je nisu dostojne.”
“Ne oslanjam se na to da će bolja vremena sama doći. Vjerujem u vlastitu snagu i ljude koji će me ohrabrivati da nastavim dalje.”
“Tek kada jedno shvatiš da je život prolazan znati ćeš kako da iz njega izvučeš ono najbolje.”
“Život je ipak sazdan od zabluda.”
“Tuđih očekivanja se svi plašimo jer nema osobe koja ih može u potpunosti ispuniti. Važno je da ne sumnjaš u svoje mogućnosti.”
“Mnogi sretni ljudi možda imaju ružne snove. Oni dolaze kao opomena da se ne zanosimo sopstvenom srećom, ne namećemo se njome onima koji su od nas nesretniji.”
“Ne volim tamu jer nikad ne znam šta se iz nje može izroditi.”
“Priroda ti ostavlja utisak da se raduje što si tu, što ti svaki njen dio ima tu čast da u tebi pokrene najljepše osjećaje koje čovjek može doživjeti.”
“Vjeru u Boga osnažujem svaki dan kroz razna iskušenja.”
“Uvijek će postojati stvari koje neću moći uraditi, ali ću uvijek biti dovoljno motivisan za one stvari koje mi idu od ruke.”
“Samo vjera u Boga ima veću snagu od majčinske ljubavi.”