Jasna Horvat is a Croatian writer, theorist of culture and a full-time professor at the Faculty of Economy in Osijek, the winner of the Josip Juraj Strossmayer Award from the Croatian Academy of Arts and Sciences for 2010.
For almost the entire decade that she has been on the literary scene, Jasna Horvat’s texts have been preoccupied with stories about Croatian cultural heritage and its recognition outside its national boundaries. This is so when she writes for both children and for adults. Lastly, this is also the case when she appears as a scientist and university professor, who has successfully stepped out of her basic profession of economist, and continues to do so, into the area of humanistic sciences.
Her profession is in the field of quantitative methods in economics and she works as the full-time professor at the Faculty of Economics in Osijek.
Fiction books:
Vilikon, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012
Auron (Auron), Naklada Ljevak, Zagreb, 2011
Bizarij (The Bizarrium), Naklada Ljevak, Zagreb, 2009
Krijesnici (The Bonfires), Algoritam, Zagreb, 2009
AZ (AZ), Naklada Ljevak, Zagreb, 2009
Pismo u pismu (A Letter in a Letter), Naklada Ljevak, Zagreb, 2008
Alemperkina kazivanja (Gemfeather’s Sayings), Naklada Ljevak, Zagreb, 2005
Izgubljena vila (Lost Fairy), Biblioteka Plavokrila ptica, Matica hrvatska, Osijek, 2002
Non-fiction books:
Osnove statistike (suautorstvo s Josipom Mijoč), Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
Statistika s pomoću SPSS/PC+, Osijek, 1995.
Published works also available on Croatian Scientific Bibliography: http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=...
“Zar mi Friedrich ne može reći jesu li moje fotografije umjetnost? Što je uopće umjetnost? Ostarjela sam, a da me nisu uputili u odrastanje. Nazivaju me umjetnicom, premda o umjetnosti ne znam ništa. Moje su fotografije lov trenutka u koji sam ulovljena i sama. Otimam se vremenu kao muha paučini i to nazivaju umjetnošću! Je li umjetnost bilježiti dubinu? Bilježiti? Nije li i ova riječ infinitiv...? Fotografirati, bilježiti, loviti, uhvatiti.”
“To bi željela geometrizirati – sustavnu i promišljenu strukturu teksta.”
“Tada sam počeo postavljati pitanja o tome što je volja, gdje je duša, čime se hrani misao i je li i ona, misao, također imenica iz skupine mislenih imenica, mogu li glagoli napadati, a ako mogu, jesu li predmet njihova napada moje misli ili moji organi..., i na koncu, ako mogu zamisliti svoje unutarnje organe, jesu li tada po postanku organi ispred misli ili je misao ta koja proizvodi moje tijelo?”
“Moja putanja spiralnog je oblika i život je postupno odmata. Sudjelujem, svakodnevno gubim ponešto slobode, umaram glasnice, ali uspjet ću već zbog toga što nisam motiviran koristoljubljem.”
“Samoća je ugodna, ali krivi sliku o svemu što nas okružuje.”
“Nomadom je postao onda kada je o omjeru ljepote počeo razmišljati kao o ljubavnom odnosu između dvaju dijelova u kojem se suprotnosti privlače upravo magičnom snagom, a isti omjer jednako gospodari i arhitekturom i prirodom.”
“Najveću vrijednost imaju neizreciva znanja, ali još uvijek se nadam, ako ispišem podosta toga, i ona će se nazrijeti negdje između redova.”
“Vrijeme se vrti oko nas premda se čini kako smo mi podređeni vrtnjama Vremena.”
“Uvijek se nešto radi po prvi put. Po prvi put se rađamo. Samo jedanput i umiremo.”
“Moja maštovitost zakazala je zbog nedostatka hrabrosti.”
“Noć je bila od onih u kojima se usamljenost čini kao nesvladiva daljina.”
“Govore mi da sam mlada i da ću događanja prihvatiti kad odrastem.”
“Zadane su nam ulice, mjesta i padovi. Usponi katkad ovise o našoj izdržljivosti.”
“Znala je, klice svojih uspona i padova nosimo u sebi. Prekrivamo ih odjećom i pokretima, ali katkad, kada se zaustavi vrijeme, trenutak odaje ono kakvi jesmo i kakvi ćemo biti.”
“Još uvijek silno vjerujem u umjetnost kao medikament!”