Randy Pausch

“no matter how bad the circumstance it could always be worse.”

“I've found that a substantial fraction of many people’s days is spentworrying about what others think of them. If nobody ever worriedabout what was in other people’s heads, we’d all be 33 percent moreeffective in our lives and on our jobs.”

“Be prepared luck is truly where preparation meets opportunity”

“Luck is indeed where preparation meets opportunity.”

“In the fifty years my parents were married, in the thousands of conversations my dad had with me, it had just never come up. And so there I was, weeks after his death, getting another lesson from him about the meaning of sacrifice—and about the power of humility”

“If you've done something wrong in your dealings with another person, it's as if there's an infection in your relationship. A good apology is like an antibiotic ; a bad apology is like rubbing salt in the wound.”

“It's interesting, the secrets you decide to reveal at the end of your life.”

“If you want something badly enough, do not give up!”

“When you're frustrated with people, when they've made you angry, it just may be because you haven't given them enough time.”

“I understand the arguments about how the billions of dollars spent to put men on the moon could have been used to fight poverty and hunger on Earth. But, look, I'm a scientist who sees inspiration as the ultimate tool for doing good. When you use money to fight poverty, it can be of great value, but too often, you're working at the margins. When you're putting people on the moon, you're inspiring all of us to achieve the maximum of human potential, which is how our greatest problems will eventually be solved. Give yourself permission to dream.”

“When you see yourself doing something badly and nobody's bothering to tell you anymore, that's a bad place to be. You may not want to hear it, but your critics are often the ones telling you they still love you and care about you, and want to make you better.”

“it make no sense to talk about rights without also talking about responsibilities”

“We cannot change the cards we are delt, just how we play the hand”

“We can't change it. We have to decide how we'll respond.”

“I'll take an earnest person over a hip person every time, because hip is short term. Earnest is long term.”

“Everyone has to contribute to the common good. To not do so can be described in one word: selfish.”

“Through the whole ordeal, I don't think we ever said to each other: "This isn't fair." We just kept going. We recognized that there were things we could do that might help the outcome in a positive ways...and we did them. Without saying it in words, our attitude was, "Let's saddle up and ride.”

“If you love her, support her.”

“If she doesn't really love you, then it's over. And if she does love you, then love will win out.”

“He'd also warn me that even if I was in a position of strength, whether at work or in relationships, I had to play fair. "Just because you're in the driver's seat," he'd say, "doesn't mean you have to run people over.”

“That is what it is. We can't change it. We just have to decide how we'll respond. We cannot change the cards we are dealt, just how we play the hand.”

“If we had to vanish tomorrow, what would we want as our legacy?”

“Nije bila riječ o ostvarenju vaših snova, već o tome kako ćete živjeti život. Ako ga živite na pravi način, karma će se pobrinuti sama za sebe. Snovi će doći vama.”

“Doista nisam imao pojma što ću učiniti ili reći nakon što publika otpjeva »Sretan rođendan« Jai. Ali kad sam je pozvao na pozornicu i kada mi je prišla, slijedio sam prirodni impuls. Kao i ona, pretpostavljam. Zagrlili smo se i poljubili, prvo usnama, a onda sam je poljubio u obraz. Publika je nastavila pljeskati. Ćuli smo ih, ali se činilo da su kilometrima daleko od nas.Dok smo stajali zagrljeni, Jai mi je nešto šapnula u uho.— Molim te, nemoj umrijeti.To je zvučalo kao holivudski dijalog. Ali rekla je upravo to. Ja sam je još čvršće zagrlio.”

“Jako me boli spoznaja da neće imati oca kad budu stariji. Kada plačem u kupaonici, nikada ne mislim »neću vidjeti kako rade ovo ili ono«. Mislim samo na djecu koja neće imati oca. Muči me ono što će izgubiti oni, a ne što ću izgubiti ja. Istina da jedan dio moje tuge odlazi na »neću više nikad...«, ali mnogo veći dio mene tuguje zbog njih. Stalno mi pada na pamet »oni neće... oni neće... oni neće«. Eto to me grize iznutra, kada se prepustim slabosti.”

“Svjestan sam da Chloe neće imati nikakvih sjećanja na mene. Još je premala. Ali ja bih želio da odraste znajući da sam bio prvi muškarac koji se u nju zaljubio.”

“Svake večeri, kad prije spavanja upitam Logana koji mu je bio najbolji dio dana, uvijek odgovori: »Igra s Dylanom.« Kada upitam koji mu je bio najgori dio dana, on opet odgovori: »Igra s Dylanom.« To dovoljno govori koliko su povezani kao braća.”

“Failure is not just acceptable, it's often essential." The Last Lecture”

“Ne želim napustiti Tigra u meni. Ne mogu ni zamisliti da se pretvaram u Sivka. Netko me upitao kakav bih natpis želio na nadgrobnoj ploči. - Randy Pausch: živio je trideset godina nakon terminalne dijagnoze - odgovorio sam.Vjerujte mi da bih u tih trideset godina unio mnogo veselja. Ali ako to ne može biti, onda ću to veselje unijeti u sve što sada radim.”

“Luck is what happens when preparation meets opportunity." The Last Lecture”

“Sve do svog posljednjeg predavanja nikada nikome na Carnegie Mellonu, a to se odnosi i na profesore i na studente, nisam rekao da sam bio odbijen. Čega sam se bojao? Da nisam bio dovoljno pametan za njihovo društvo? Da me neće ozbiljno doživljavati?Zanimljivo je da postoje tajne koje poželite otkriti tek na kraju života.Morao sam odavno ispričati ovu priču jer je njezina poruka sljedeća: ako nešto dovoljno jako želite, nikada nemojte odustati (i primite pomoć ako vam je nude).”

“Kad sam imao petnaest godina, radio sam u voćnjaku i brao jagode. Većina drugih radnika bili su nadničari. S nama su radili i neki nastavnici, zarađujući tako dodatni novac za ljeto. Spomenuo sam to ocu i rekao kako mi se čini da je taj posao ispod njihove razine. (Izgleda da sam mislio i da je ispod moje.) Dobio sam jezikovu juhu kakvu ću pamtiti. Otac je vjerovao da fizički rad ne može biti ispod nečije razine. Rekao je da bi više volio da postanem najbolji kopač kanala na svijetu nego da se lijeno provlačim kao samozadovoljni elitist iza kakvog uredskog stola.Vratio sam se u voćnjak, što ne znači da mi se posao sad više sviđao. U svakom slučaju, zapamtio sam očeve riječi. Promijenio sam stav i marljivije prionuo na posao.”

“Ljudi lažu zbog mnoštva razloga, najčešće zato jer im se čini da će na taj način uz manje napora dobiti ono što žele. No kao i mnoge strategije na kratke staze, ova je potpuno nedjelotvorna na duge staze. Kasnije ćete naići na iste osobe, a one će se prisjetiti da ste im jednom lagali. Ispričat će i drugima o tome. Upravo to me čudi kod laganja. Mnogi lašci misle da su se lako provukli, a zapravo nisu.”

“Iskustvo je ono što dobiješ kada ne dobiješ ono što želiš. Iskustvo je također najvrjednija stvar koju možeš ponuditi.”

“Pleši s onim tko te pozvao. Taj klišej koji su mi roditelji često ponavljali ne odnosi se samo na maturalnu večer. On bi trebao biti mantra u poslovnim i akademskim krugovima, ali i u kući. On nas podsjeća na lojalnost i poštovanje.”

“Moja kćerka ima samo osamnaest mjeseci pa joj ovo ne mogu reći sada, ali kad bude dovoljno zrela, volio bih da posluša što mi je jednom rekla jedna kolegica. Mislim da je to dobar savjet za sve mlade dame. Zapravo, kad bolje razmislim, to je najbolji savjet koji sam ikad čuo.— Trebalo mi je mnogo vremena, ali na kraju sam shvatila. Kad je riječ o muškarcima koji se za vas zanimaju u romantičnom smislu, stvar je jednostavna. Treba ignorirati sve što govore i obratiti pozornost samo na ono što rade otkrila mi je ona.To je to. Za tebe, Chloe.Čini mi se da bi ovaj savjet mogao koristiti i Dylanu i Loganu kad za to dođe vrijeme.”

“Otkrio sam da ljudi znatan dio vremena troše oko brige što drugi misle o njima. Kada se nitko od nas ne bi brinuo što se vrzma po tuđim glavama, naši bi životi i poslovi bili 33% djelotvorniji.Kako sam došao upravo do tog postotka? Ja sam znanstvenik. Volim egzaktne cifre, čak i kad ih ne mogu opravdati. Zato krenimo s navedenom brojkom.- Ne morate se brinuti oko onoga što ja mislim. Bilo dobro ili loše, ja ću vam to dati do znanja - običavao sam govoriti članovima svoje istraživačke grupe.To znači da sam govorio izravno i ne uvijek taktično ako mi nešto nije bilo po volji. Znao sam ih i umiriti prikazujući to u pozitivnom svjetlu. - Ako ne kažem ništa, znači da nemate o čemu brinuti — rekao bih.Studenti i kolege su cijenili ovakav način komunikacije jer nisu morali gubiti vrijeme opterećujući se »što Randy misli«. Zato što je ono što sam najčešće mislio bilo: u mom timu nalaze se ljudi koji rade 33% učinkovitije od bilo koga drugog. Eto to mi je bilo u glavi.”

“Previše ljudi ide kroz život žaleći se na svoje probleme. Uvijek sam vjerovao da bi se energija koja se troši na pritužbe trebala primijeniti na rješavanje problema i ljudi bi bili iznenađeni poboljšanjem situacije.”

“Ako koristite novac za borbu protiv siromaštva to može biti jako korisno, ali još uvijek djelujete na marginama. Kada šaljete čovjeka na Mjesec, vi pružate nadahnuće svima nama da iskoristimo maksimum ljudskog potencijala pomoću kojega najveći problemi čovječanstva mogu biti riješeni.Dopustite sebi da sanjate. Hranite i snove svoje djece. To će ponekad značiti da idu na spavanje kasnije nego što ste propisali.”

“Tata je sačuvao i hrpu papira. Bilo je tu mnoštvo pisama u vezi njegovog posla oko osiguranja i dokumenata o karitativnim projektima. Negdje duboko medu papirima pronašli smo priznanje iz 1945. godine, kada je služio u vojsci. Bila je to pohvalnica za »herojsko postignuće« koju je potpisao general, zapovjednik 75. pješadijske divizije. Jedanaestog travnja 1945. očevu četu su napali Nijemci i u ranoj fazi bitke palo je već osam žrtava. Na pohvalnici je pisalo: »Ne mareći za osobnu sigurnost, vojnik Pausch napustio je zaštićenu poziciju i započeo spašavanje ranjenika dok su projektili padali u njegovoj neposrednoj blizini. Tu akciju je izvršio s takvom efikasnošću da su svi ranjenici uspješno evakuirani.«Kao priznanje za to djelo, moj je otac, u to doba dvadeset-dvogodišnjak, dobio odličje Brončane zvijezde.Za pedeset godina koliko su moji roditelji bili u braku, tijekom tisuće razgovora koje sam vodio s ocem, ovaj podatak nikada nije izašao na vidjelo. Sada sam bio tu, nekoliko tjedana nakon njegove smrti, učeći od njega još jednu lekciju o značenju žrtve i snazi skromnosti.”

“U redu, možda ovo zvuči malo uvrnuto. Ali ako vaša kanta za smeće ili tačke imaju kakvu ulupinu, nećete kupovati nove. Možda je to zato jer vam kante za smeće i tačke ne služe kao simboli socijalnog statusa i identiteta. Za Jai i mene naši su oštećeni automobili postali potvrda našeg braka. Ne treba se baš sve popraviti.”

“Zidovi od opeka postoje s razlogom. Oni nam daju priliku shvatiti koliko žarko nešto želimo.”

“Pitao sam roditelje što mi je činiti.- Podrži je — rekla je mama. — Ako je voliš, pruži joj podršku.Tako sam i učinio. Taj sam tjedan proveo na predavanjima, boraveći u uredu koji se nalazio u hodniku gdje je i ona radila. Nekoliko puta sam se zaustavio tek da vidim je li sve u redu. - Želim samo vidjeti kako si - govorio sam. - Ako mogu bilo što učiniti, samo reci.Nakon nekoliko dana, ona me nazvala: — Čuj, Randy, sjedim ovdje, osjećam kako mi nedostaješ i želim da si tu kraj mene. To nešto znači, što misliš?Konačno je shvatila. Ipak je bila zaljubljena.Moji roditelji su još jednom bili u pravu. Ljubav jest pobijedila. Na kraju tjedna Jai se preselila u Pittsburgh.Zidovi od opeka postoje s razlogom. Oni nam daju priliku shvatiti koliko žarko nešto želimo.”

“Kada sam ga upitao kada ću umrijeti, on je odgovorio da ću vjerojatno biti prilično zdrav sljedećih tri do šest mjeseci. To me podsjetilo na moje posjete Disneylandu. Kada biste njihove zaposlenike upitali kada se park zatvara oni bi obično odgovorili da je park otvoren do osam navečer.”

“U kolovozu je bilo vrijeme za kvartalni pregled u bolnici Anderson. Jai i ja odletjeli smo za Houston i ostavili djecu s bejbisitericom. Ponašali smo se kao da smo na nekakvom romantičnom bijegu od kuće. Dan prije pregleda otišli smo čak do velikog vodenog parka - dakako, moja ideja o romantičnom bijegu — i ja sam se vozio na toboganu smijući se kao lud.A onda, u srijedu 15. kolovoza 2007., stigli smo u bolnicu da s mojim onkologom, Robertom Wolffom, pogledamo najnovije CT snimke. Uveli su nas u ordinaciju gdje je medicinska sestra postavila nekoliko rutinskih pitanja. — Ima li kakvih promjena u težini, Randy? Uzimate li još uvijek iste lijekove? - Jai je primijetila veseo, zapjevan ton sestrina glasa kad je puna vedrine rekla: - U redu, doktor će uskoro doći i vidjeti vas — i zatvorila vrata.U ordinaciji se nalazilo računalo. Primijetio sam da ga sestra nije isključila; moj medicinski karton nalazio se na ekranu. Naravno da sam se dobro snalazio s računalom, ali ova situacija nije tražila nikakvo hakiranje. Čitava povijest bolesti bila je ispred mene.- Hoćemo li baciti pogled? - upitao sam Jai. Nisam osjećaonikakvu grižnju savjesti zbog toga. Napokon, radi se o mojimnalazima.Počeo sam pregledavati i pronašao nalaze krvi. Bilo je tu nekakvih tridesetak nepoznatih vrijednosti, ali ja sam znao što tražim - marker tumora CA19-9. Pronašao sam ga i ukazao se jezivi broj 208. Normalna vrijednost je ispod 37. Proučavao sam ga koju sekundu.- Gotovo je - rekao sam Jai. - Igra je svršena.- Što hoćeš reći? - upitala je.Pokazao sam joj vrijednosti CA19-9. Bila je već dovoljno upućena u liječenje tumora i znala je da 208 znači metastaze -smrtnu osudu. - To nije smiješno - rekla je. - Prestani se zafrkavati.”

“O krpenim sam životinjama govorio na svom posljednjem predavanju. Čak sam pokazao i slike. Mogu pretpostaviti što su pritom mislili tehnički navrnuti cinici: s obzirom na mogućnost obrade digitalnih fotografija, možda se ti golemi krpeni medvjedi uopće ne nalaze uz mene. Ili sam možda nagovorio prave pobjednike da mi posude svoj trofej za fotografiranje.Kako ću u ovo cinično doba uvjeriti publiku da sam uistinu osvojio sve to? U redu, pokazat ću im te igračke uživo. I tako su u jednom trenutku sa svake strane pozornice ušetali moji studenti noseći po jednu golemu krpenu životinju koju sam tijekom proteklih godina osvojio.Ne trebam više te trofeje. Iako znam da se mojoj ženi sviđao krpeni medvjed kojeg sam objesio u njezinom uredu dok smo hodali, nakon što je došlo troje djece nije ih više željela u kući. (Iz njih su ispadali komadići spužve i stiropora koji su mogli završiti u dječjim ustima.)Znao sam da će, ukoliko zadržim igračke, jednog dana Jai pozvati dobru vilu i reći »nosi ih odavde«... ili još gore, otkriti da ne može. Zato sam se upitao: »A zašto ih ne bih dao prijateljima?«Poslagao sam ih po pozornici i rekao: »Ako bilo tko želi za-držati dio mene, neka slobodno priđe i uzme jednog medvjeda; tko prvi dođe, njegov je.«Krpene su životinje brzo našle novi dom. Nakon nekoliko dana doznao sam daje jednu životinju uzela studentica s Carnegie Mellona koja, kao i ja, boluje od raka. Nakon predavanja prišla je i izabrala velikog slona. Svidjela mi se simbolika. Sada je imala slona u sobi.”

“Tijekom mog liječenja, kada sam doznao da samo četiri posto oboljelih od raka gušterače živi pet godina, pala mi je na pamet fraza iz jednog filma o Zvjezdanim stazama, Khanov gnjev. U filmu se prikazuju kadeti Flote koji se na simulatoru suočavaju sa situacijom u kojoj bez obzira na njihove napore pogiba cjelokupna posada. Kada je Kirk bio kadet, reprogramirao je simulaciju jer »nije vjerovao u scenarij bez mogućnosti pobjede«.U kasnijim godinama neki od mojih profinjenih akademskih kolega s prezirom su gledali na moju opčinjenost Zvjezdanim stazama. Ali ja dobro znam koliko mi je to poslužilo. Nakon sto je Shatner doznao za moju dijagnozu, poslao mi je svoju fotografiju kao kapetana Kirka. Na njoj je pisalo: »Ne vjerujem u scenarij bez mogućnosti pobjede.«”

“Gledajući tog čovjeka u akciji, naučio sam mnogo. Bio je esencija dinamičnog menadžera, znao je izvanredno raspodijeliti poslove, motivirati druge, čak i izgledati dobro u radnom odijelu. Nikada nije tvrdio da je sposobniji od svojih podređenih. Priznavao je njihove sposobnosti u okviru njihovih domena. Ali on je davao viziju i ton, on je podizao duh. Osim toga, imao je onu romantičnu facu kojom je zavodio žene po svim galaksijama. Sjećam se sebe kao desetogodišnjaka s naočalama ispred televizora. Svaki put kad bi se Kirk pojavio na ekranu imao bih osjećaj da je preda mnom grčki bog.Imao je i fantastične naprave. Kad sam bio klinac, fasciniralo me što na svaki planet nosi i onu spravicu, komunikator iz Zvjezdanih staza, pomoću kojeg može razgovarati s ostatkom posade. Danas i ja nosim nešto slično u džepu. Tko se još sjeća da nam je Kirk prvi pokazao mobitel?”

“Nisam kupio posljednji svezak Svjetske enciklopedije. S obzirom da sam izabran za jednog od autora, sada vidim da je Wikipedija posve dobar izvor informacija jer znam kakva je kontrola kvalitete u pravim enciklopedijama. Ali ponekad kad s djecom dođem u knjižnicu ne mogu odoljeti da ne otvorim slovo »V« i pokažem im. To je napisao njihov tata.”

“Kada me konačno pustio, prišao mi je jedan od pomoćnih trenera pokušavajući me utješiti. - Graham te je prilično izgnjavio, je li? — rekao je.Jedva sam izustio »da«.— To je dobar znak — naglasio je on. — Kad nešto zezneš, a nitko ti ništa ne kaže, to znači da su od tebe odustali.Tu lekciju sam zapamtio za čitav život. Kada si svjestan da činiš nešto loše, a nitko se više ne trudi da te opomene, stvari ne stoje kako valja. Ako ih i ne želiš slušati, tvoji kritičari su najčešće oni koji ti žele reći da te još uvijek vole, da se brinu za tebe i da žele tvoj napredak.”