“Išla je i znala kuda treba da ide. To je bilo sve. Veličanstveno osećanje. Kad se sudbina napokon raskrili i postane razgovetna staza i nedvosmisleni trag i pouzdan pravac. Beskrajno vreme približavanja. TO primicanje. Kad bi moglo trajati večno. Pokret predavanja sudbini. To je emocija. Nema više nedoumica, nema više laži. Znati kuda. I stići je. Ma kakva bila, ta sudbina.”

“Tako kad nema baš ništa, uvijek imaš i više nego dovoljno. To je vrlo ekonomičan sistem.”

“Recimo da sam običan čovek, mada to nije sasvim tačno: nema običnih ljudi.""Kad se ništa ne poseduje na ovom svetu, ljubav je, izgleda, jedino utočište.""Najpre moram da dokažem da sam Ja zaista Ja, a ne neko drugi.""Nama je ljubav bila sve, i još više od toga: zavera dvočlane grupe koja je odlučila da se odupre daleko nadmoćnijem neprijatelju, ničim drugim do slepom snagom svoje privrženosti.”

“Postoje ljudi koji čitaju i postoje oni drugi. Je li netko čitatelj ili ne-čitatelj - to se brzo otkrije. Među ljudima nema veće razlike od te. Ljudi bi se čudili kad bi to tvrdio, a neki bi i odmahivali glavom zbog toliko zadrtosti. Ali bilo je to tako. Gregorius je to znao. Znao.”

“Kaže se, raja se odmetnula, raja je neposlušna i nevaljala. Jeste. Ali treba znati da raja ne diše svojom dušom, nego sluša dah gospodara. To vi dobro znate. Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa traži drugu, jer od te nema više ništa.”

“Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kući otvore... Nisam naročito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je čovjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Mučno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv čovjeka.”