“Ponekad kada ne posjeduješ ama baš ništa, jedina stvar koje se možeš držati jeste ponos. Ali čak i obične riječi to ti mogu oduzeti.”

“In fact, I couldn't help thinking that despite their height, adults were just plain unbelievably stupid: men were blowing up other men; soldiers were shooting at children; men were ignoring women they loved; the women who loved them pretended they didn't; and when I read the newspapers to Pir Hederi everyone they talked about seemed to be far more interested in rules and arguments and taking sides than the actual business of living.”

“Ali to su riječi! Riječi ne dolaze iz želje, nego s jezika. Lako je jeziku mljeti koješta; od toga se umire samo u onim knjigama koje ti listaš. Jezik izbaci u svijet svoje riječi (uostalom, uvijek iste i davno poznate riječi) i rasplinu se kao dim. Ništa se nije dogodilo. Svijet i dalje hoda, jede, puši i spava, i opet govori riječi, i opet se ništa nije dogodilo. Svijet želi govoriti, ali svoje želje ne iskazuje riječima; štoviše, riječima ih skriva i zaklanja. Riječi su maska. On ne želi ono što govori.”

“...ponekad je jednostavnije ne razmišljati o stvarima koje ne možeš promijeniti...”

“Svijet ne mogu promatrati oni koje ništa ne može ganuti..”

“Postoje akademske formalnosti koje se ne mogu zapostaviti, čak i kad je čovjek zauzet drugim stvarima, kao što je pokušaj da ostane živ.”

“A ja bih tako volio da su svi ljudi sretni, i baš je lijepo kad je netko veseo ili kad se netko smije, i baš je to lijepo kad se nekome dogodi nešto lijepo, pa mu i lice bude cijeli dan lijepo, i ja ništa ne znam zašto ti ljudi nisu sretni i veseli, kao da neće, ili ne znaju kako treba biti sretan, ili se čak boje toga.”