“Svakako vam je neko, barem jednom u životu, postavio pitanje: The Beatles ili The Rolling Stones? Odgovorite mi na to pitanje dok ste još mladi i reći ću vam sve što želite znati o svojoj budućnosti. Znam mnoge darovite i dobre ljude, koji su propali, razmišljajući godinama kasnije: gdje sam pogriješio? A odgovor leži tamo gdje nikome ne pada na pamet da ga traže: u mladosti, kada ste birali izmeđi Beatlesa i Stonesa. I molim vam, nemojte mi sada reći: pa ne moram da biram - može oboje. Takvi prođu najgore.”

“Gdje su moja ljudska prava? Zašto se ne bih seksala jednom godišnje, ako mi to odgovara? Gdje je moje pravo da urlam po cesti, dečki, ne zanimate me više, aleluja, aleluja? Zašto se mi udane žene do smrti moramo jebati s našim muževima?""Smirite se," rekla sam i zatvorila vrata. "Ako vam je sa mužem prenaporno, možete se rastati.""Zašto? Ja volim svoga muža, on je krasan čovjek. Uspješan, čist, pere se svakog dana što većina muškaraca ne čini, kad nakon njega uđeš u zahod ne treba ti gas-maska. I što me još ubija, svake večeri mi u krevetu čita Krležu, da nije njega nikad ne bih čula za Krležu..."Dotaknula sam joj rame. "Volite Krležu?""Ne.""Pa zašto vam onda u krevetu čita Krležu?""O tome vam govorim, radi što ga volja, jebe me kad mu padne na pamet i čita Krležu na sav glas.”

“Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.”

“O sebi ću vam reći da sam čedo svoga vijeka,čedo sumnji i nevjerice,da to ostajem i bit ću to (ja to znam) do smrti.”

“Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav. A ništa ja nisam poklonio tebi već sebi.”

“Ako više ne želite stvarati bol sebi i drugima, ako više ne želitepovećavati ostatke bolova iz prošlosti koji još žive u vama, tada višene stvarajte vrijeme ili ga barem ne stvarajte više nego što je potrebnodok se bavite praktičnim vidovima vlastita života. Kako prestatistvarati vrijeme? Duboko u sebi shvatite kako uvijek imate samosadašnji trenutak. Neka Sada postane prvobitna žarišna točka vašegaživota. Dok ste prije boravili u vremenu i tek nakratko posjećivaliSadašnji trenutak, sada prebivajte u njemu, a tek nakratko posjećujteprošlost i budućnost kad se morate pozabaviti praktičnim vidovimasvoje životne situacije. Sadašnjem trenutku uvijek recite: »Da«. Što bimoglo biti jalovije i lude nego stvarati unutarnji otpor nečemu štoveć postoji! Sto bi moglo biti lude nego se suprotstavljati samom životu,koji jest sada i uvijek samo sada? Predajte se onome što jest. Recite»da« životu - i vidjet ćete kako život iznenada počinje raditi zavas, umjesto da vam se suprotstavlja.”