“Kada smo u kontaktu sa drugim čovekom, mi mu ili pomažemo ili smetamo. Nema trećeg: ili ga vučemo na dole, ili ga izvlačimo na površinu.”

“Gledaj, kad sam kao dječak bio ljut ili napravio nešto loše, moja majka mi ne bi dala činjenice, ne bi mi rekla nešto u stilu 'ovo je dobro' ili 'ovo je loše', ona bi mi otpjevala pjesmu. U činjenicama nema empatije. Ako hoćeš nekog razumijeti, nemoj mu postavljati pitanja, tražiti činjenice. Pokušaj ga osjetiti!”

“Zahir na arapskom znači vidljiv, prisutan, onaj kojega je nemoguće ne primjetiti. Nešto ili netko tko nam, nakon što ga upoznamo, malo po malo zaokuplja misli sve dok se više ne možemo usredotočiti ni na što drugo. Možemo ga tumačiti kao svetinju ili kao ludost.”

“A i čežnja je takva: počinje nevinim pogledom na neki predmet ili u nečije svijetle oči, u vitak stas ili bujne kose, pa se poput vatre s očiju prenosi na srce, pa na um, pa te obuzme svega i ne popusti dok ne postigneš ono za čim čezneš, ili dok potpuno ne sagoriš u njoj i ostaneš pepeo, čovjek ravnodušan, nesretan i tup...”

“Jedan brodolom više ili manje,za mene ionako ne menja stvarii nema uticaja na moju dugu.”

“Na bojnom polju, u mučilištu, na brodu koji tone, razlozi zbog kojih se boriš uvijek se zaborave jer se tijelo nadimlje sve dok ne ispuni cijeli tvoj svemir, pa čak i onda kad te nije paralizirao strah ili ne vrištiš od boli, život je od trenutka do trenutka, samo borba protiv gladi ili hladnoće ili sna, protiv pokvarena želuca ili zuba koji boli.”