“-Ima, međutim, nešto čudno u celoj toj legendi, Gubelkijane. Jeste li zapazili? Jeste li primetili da nema značaja što je odmereni Dedalus preživeo. Mit danas priznaje promašenog letača, krilatog Ikarusa, samo njega. Dobri zanatlija Dedalus je zaboravljen. Zanemaren nepravedno, no bez priziva. A, znate li zašto, Gubelkijane? Ja mislim zato što je, onako trezven i naučno bojažljiv, priznao jednu tuđu, naturenu granicu , što se slepo i ropski držao unutrašnjosti kruga koji nam je određen, što je izneverio i proigrao šansu da iz njega izađe, što je pokazao da je i suviše malo čovek, da bi bio bog. Razmislite o tome, ima u toj prokletoj legendi nekog naravoučenija. I budite mi zdravo!”

“Čovjek mora da ima neko mjesto koje mu je drago zato što je njegovo, i zato što je zaštićeno, svijet je pun zamki kad si bez oslonca.”

“Ono što vjerujete o sebi projicirate na druge ljude i to je ono što drugi vjeruju ovama. Dakako, i oni se prema vama ponašaju u skladu s tim, što samo daje snagu vašem uvjerenju da nistevrijedni. A što je istina? Istina je da jeste vrijedni: svatko je vrijedan.”

“Da, sve otkako je čovjek prvi put digao glavu iznad ulaza u špilju da pogleda zvijezde na nebu i pomislio kako bi bilo lijepo imati jednu takvu zvijezdu samo za sebe, sanjao je o tome da drugi rade za njega i da on za to plaća što je manje moguće.”

“Ipak smo svi mi tek obični ljudi, i jedino što je važno to je da li je netko dobar ili nije.”

“Što li sam je toliko i tražio kog vraga? Bilo je jasno da ću je izgubiti ako je pronađem...”