“Svet nestaje polako. Zagledani svi suu lažljivo vreme na zidu: o hajdemo!Granice u kojima živimo nisugranice u kojima umiremo.”

“Velike priče su one koje smo čuli i želimo da ih čujemo ponovo. One u koje ulazimo kad nam se prohte. U kojima se na svakom mestu osećamo ugodno. Koje nas ne obmanjuju uzbuđenjima i naglim preokretima na kraju. Koje nas ne iznenađuju nepredviđenim događajima. Poznate poput domova u kojima živimo. Poput mirisa kože naših ljubavnika. Kraj nam je poznat, ali slušamo kao da nije. Kao što znamo da ćemo jednog dana umreti, a živimo kao da nećemo. U Velikim pričama zna se ko živi, ko mre, ko pronalazi ljubav, ko ne. A opet, želimo da saznamo ponovo. U tome je njihova tajna i njihova čarolija.”

“Živimo u svijetu u kojem ljudi voze bicikle. Kad bi se čovjek našao u svijetu gdje svi lete i on bi počeo letjeti.”

“Noć je bila od onih u kojima se usamljenost čini kao nesvladiva daljina.”

“Vlasta je tip emocionalno angažirane umjetnice i njezina energija kad je prepoznata iskupljuje. Radi se o viziji romantičnosti u ukupnim odnosima među spolovima kojima ona ističe relacije individuuma prema Drugom u sebi raspon: kurva-svetica domaćica-umjetnica itd. .”

“Ne postoje granice onoga što čovjek može naučiti, samo granice koje sami povučemo u svojim glavama.[Kraljevstvo na kraju puta]”