“Postoje ljudi koji žive, ali koji su već mrtvi. Postoje ljudi koji su već umrli, ali koji će zauvijek živjeti.”

“Postoje ljudi koji mogu letjeti, ali čovjek i dalje vjeruje u varljiv zakon gravitacije.”

“Svi su ratovi sveti - rece - za one koji se u njima bore. Kad ljudi koji pokrecu ratove ne bi od njih napravili svetinje ko bi bio toliko lud da se tuce? Ali ma kakve bile krilatice koje besjednici dobacuju ludacima koji se tuku, ma kako plemenite svrhe oni pripisivali ratovima, rat uvijek ima samo jedan razlog. A taj razlog je novac. Svi ratovi su stvarno bili tuce oko novca. Ali je malo ljudi koji to shvataju. Njihove usi su tako pune trestanja truba, dobosa i lijepih rijeci besjednika, koji se uostalom ne micu iz kuca.”

“Postoje ljudi koji čitaju i postoje oni drugi. Je li netko čitatelj ili ne-čitatelj - to se brzo otkrije. Među ljudima nema veće razlike od te. Ljudi bi se čudili kad bi to tvrdio, a neki bi i odmahivali glavom zbog toliko zadrtosti. Ali bilo je to tako. Gregorius je to znao. Znao.”

“Premda zvuči kao ironija, ali činjenica je da su sveučilišta stotine tisuća ljudi obučila za poslove koji će uskoro jednostavno nestati.Obučila su ljude da održavaju ustroj koji se ne može održati. Elita, jednako kao i oni koji su stekli uske, specijalizirane, gotovo zanatske vještine, znaju jedino kako hraniti zvijer sve dok ne umre. A, kad jednom umre, ostat će bespomoćni. Ne očekujte da će nas spasiti. Ne znaju kako. Ne znaju čak ni kako postavljati valjana pitanja. A kad se sve uruši, kad naš truli financijski sustav s tim tisućama milijardi bezvrijedne aktive doživi imploziju i naši imperijalni ratovi završe poniženjem i porazom, elita moćnika razotkrit će se kao bespomoćna i samozaluđena jednako kao i svi mi ostali.”

“Skromni ljudi stidljivo plaču, znaju meru i u plakanju.Mali ljudi ne plaču, već cmizdre, oni nemaju ni pravih muka, ni pravih suza.Lako plaču samo zaboravni. Ima onih koji nikada ne plaču, koji čuvaju suze za svaki slučaj.Malo je života za mnogo plakanja,mnogo je plakanja za malo života”