“Kad se jedna laž ponavlja dugo, narod počinje da veruje.”

“Kad jedna osoba pati od iluzije,to se naziva poremećenošću uma. Kad mnogo ljudi pati od iluzije, to senaziva religijom.”

“ - Biografije opterećuju! Kada postane suviše poznato, isuviše obeleženo kao imidž, možeš da budeš sigurna da se jedno lice već izlizalo od upotrebe. Čovek se, naime, hteo ili ne hteo, poistovećuje sa javnom predstavom o sebi i počinje da se ponaša kao bronzani spomenik koji hoda. Pogledaj, na primer, značajne ljude za vreme službenog ručka! Pogledaj kako dostojanstveno žvaću, razgovaraju, odlaze u klozet, kao da čine nešto neverovatno važno! Poverovali su da su neophodni. A to, veruj mi, nije niko!”

“Čovek gubi hrabrost. Veruje da se može navići na razočaranja. To nije tačno. Ona svaki put sve više bole tako da se čovek uplaši. To je kao da se svaki put više opeče. I svaki put sporije zarasta. Ne želim da se još koji put opečem.”

“Potom zamru svi zvuci, svjetla se zamrače, a njegove oči sklope, i njemu se učini kao da počinje neki film...”

“Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.”