“Ne volim ljude koji se izvlače iz sveta kao kišne gliste. Bez ožiljka i bez ogrebotine. Komedijaši. Agnosceo veteris vestigia flamme. Ožiljkom jednim obogaćen.”

“I dislike people who get out of things unscraped. No scars, no scratches. Agnosceo veteris vestigia flamme. Refined through a scar.”

“Živi ništa ne znaju. Poučite me, mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa. Jer, smrt je besmisao, kao i život.”

“- A kako, molim vas, mi drugi ne možemo razgovarati tako s drvećem kao vi?- Ne znam!- ?- Možda zato, što ga volim kao samog sebe. Možda i zato, što ga volim više nego ljude!?”

“Pod kvazi-mitskim totalitetom tehničke racionalnosti prijeti nam inteligencija bez patosa, inteligencija kojoj nije potreban nikakav jezik koji ima svoj vlastiti smisao jer ionako sve funkcionira bez bilo kakvog proturječja; ta inteligencija ne zna za spomen jer nije ugrožena nikakvim zaboravom: čovjek kao kompjuterizirana inteligencija bez osjetljivosti na patnju i bez morala, ukratko: čovjek kao rapsodija nedužnosti jednoga glatko funkcionirajućeg stroja. Treba li doista to biti čovjek nakon smrti čovjeka?”

“Ne volim tamu jer nikad ne znam šta se iz nje može izroditi.”