“- To je bila tužna priča - reče. - Je li istinita?- A koja nije? - kimnu starica.”

“Imao je vječnost na raspolaganju i nije se mogao sjetiti ničega što bi do njezina kraja volio više činiti, do biti uz ženu koju voli.”

“Mjesec, sad velik na nebu, nije ih ni primijetio. Možda nije ni mogao. Možda njegovo lice i nije na strani koju smo oduvijek tako zvali. Kad promislite bolje, ne biste li i vi svoj pogled radije okrenuli zvijezdama?”

“Sloboda je stigla nenadano: neželjeno dijete predugog rata i ljudi umornih od biranja strana. Sloboda je imala ime za koje nismo hajali. Sloboda je imala ideale za koje nismo marili. Simbol! Jedino smo željeli znati koji će joj biti simbol! Morali smo znati koji će joj biti simbol!”

“Mrtvi znaju tajnu besmrtnosti, ali šute.”

“Bila je drukčija od njegove magličaste vizije iz prvog susreta, stvarnija, bliža, odredjenija, ali time nije gubila ništa. Ona iz snova bila je mašta, magla njegovih zaludnih časova, i imala je nestalan oblik njegovih želja, a ova se nije mijenjala ni rasplinjavala. Stajala je pred njim uzdržana i gospodstvena, otkrivajući svakim svojim pokretom poneku osobinu koja je djelovala kao iznenadjenje”

“Prvo je bio samo želja, daleka, nedohvatljiva. Onda priviđenje, lelujavo, nestvarno. Pa stvarnost, duboka, istinita, strasna. Poslije bol, žestok. Onda zaborav, dug, težak. Je li od svega ostala jedino skrivena misao koja samo ponekad boli?”