“PREDOSEĆANJEPoznala sam te kad sneg se topi,topi, i duva vetar mlak.Blizina proleća dušu mi opi,opi, pa žudno udisah zrak.S nežnošću gledah stopa ti trag,trag po snegu belom;i znadoh da ćeš biti mi drag,drag u životu celom.Poznala sam te u zvonak dan,dan pijan, svež i mek.Činjaše mi se već davno znan,znan kad te poznadoh tek.S nežnošću gledah stopa ti trag,trag po snegu belom;i znadoh da ćeš biti mi drag,drag u životu celom.Poznala sam te kad kopni led,led, dok se budi proletnji dah;kad dan je čas rumen, čas setan, bled,kad sretno se i tužno u isti mah.S nežnošću gledah stopa ti trag,trag po snegu belom;i znadoh da ćeš biti mi drag,drag u životu celom.”
Quote Analysis
In this poem by Desanka Maksimović, the speaker reflects on recognizing their soulmate through the changing seasons and natural elements. The repeated refrain of "S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom" emphasizes the deep connection and certainty the speaker feels towards the person they have come to know and love. The changing imagery of melting snow, blooming spring, and shifting emotions captures the complexities of love and the deepening bond between two individuals. The poem conveys a sense of recognition, anticipation, and emotional depth in the speaker's experience of finding their soulmate.
Modern Relevance of Desanka Maksimović's "Predosećanje"
Desanka Maksimović's poem "Predosećanje" reflects the universal experience of recognizing a kindred spirit and feeling a deep connection with them. In today's fast-paced world, where relationships often feel superficial and fleeting, this poem serves as a reminder of the timeless and profound bond that can exist between individuals. The imagery of melting snow, blooming spring, and the bittersweet mingling of happiness and sadness resonates with the complexities of modern relationships, highlighting the enduring nature of true connections. Just as the speaker in the poem recognizes the significance of the other person's presence in their life, we too can appreciate the importance of cultivating and cherishing meaningful relationships in our own lives.
Serbian Poetry Example
The following excerpt is a beautiful poem written by Serbian poet Desanka Maksimović, capturing the feelings of love and nostalgia in the changing seasons.
“PREDOSEĆANJE Poznala sam te kad sneg se topi, topi, i duva vetar mlak. Blizina proleća dušu mi opi, opi, pa žudno udisah zrak. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom. Poznala sam te u zvonak dan, dan pijan, svež i mek. Činjaše mi se već davno znan, znan kad te poznadoh tek. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom. Poznala sam te kad kopni led, led, dok se budi proletnji dah; kad dan je čas rumen, čas setan, bled, kad sretno se i tužno u isti mah. S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom.” - Desanka Maksimović"
Reflection Questions:
This beautiful poem by Desanka Maksimović explores themes of love, connection, and the passage of time. As you reflect on these words, consider the following questions:
- How do the changing seasons in the poem mirror the emotions of the speaker?
- What role does familiarity play in the speaker's relationship with the person they have known across different moments in time?
- How does the repetition of the lines "S nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom" enhance the overall message of the poem?
- In what ways does this poem resonate with your own experiences of love and connection in your life?
- How does Desanka Maksimović use imagery and sensory language to evoke feelings of nostalgia and longing in the reader?
Similar quotes
“Oborio sam pogled. Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu.”
“Sklupčam se u podnožju stubišta. To je mjesto gdje mačka sjedi kad hoće da se ljudi spotaknu preko nje. Uvijek sam htjela biti mačka. Topla i pripitomljena kad to želiš, divlja kad ne.”
“- Nasmej mi se. Nasmej mi se pa da na tvom licu, barem jednom ugledam svetlost onog sveta. Podseti me na toplinu pekare u koju sam, vraćajući se iz škole sa tašnom u ruci po snežnom zimskom danu, ulazila da kupim zemičku; podseti me kako sam po vrelom letnjem danu sa keja radosno skakala u more; podseti me na prvi poljubac, na prvi zagrljaj, na orah do čijeg sam se samog vrha popela sama, na letnje veče u kojem sam bila van sebe, na noć u kojoj sam se veselo napila, na ušuškanost u mom jorganu i na lepo dete koje me je sa ljubavlju pogledalo. Sve je to u onoj zemlji, i ja želim tamo da odem, pomozi mi, pomozi mi da bih mogla srećna da prihvatim to da me je sve manje svaki put kad udahnem.”
“Kad god skočiš,prijatelju,suđeno ti je da padneš.To ti se čini neizbježno.Neminovno.Svaku stanicu tvog tijela pokreće ta univerzalna sila.Tvoje ipak nije da padneš.Tvoje je da poletiš.Ali padat ćeš ponovno i ponovno.Sve dok ne pomisliš da je tlo koje te vuče tvoj dom,da je tlo sigurno i dobro.Primjetit ćeš da nisi ptica,da nisi građen da letiš i pomislit ćeš da si stvoren da živiš na tlu.Ali na tlu nikad nećeš biti potpun.Zato ćeš se,ni ne znajući zašto,svejedno ipak,uvijek dizati i ponovno skakati.Jer svaka stanica u tvom tijelu zna da neće ostvariti svoju svrhu i da neće biti potpuna dok ne poletiš.Zato si ovdje,prijatelju,i to si oduvijek znao.Zato da ubiješ tog zmaja koji te drži na tlu,i poletiš.”
“Uzevši u obzir svoj ograničeni umjetnički dar, zaključio sam da će biti najbolje ako naslikam stvari u jednostavnim geometrijskim oblicima. Stoga sam naslikao jednostavnu raketu s krilcima i Snjeguljičino zrcalo s natpisom: »Sjećaš li se kad sam ti rekao da si najljepša? Lagao sam!«”