“ZALJUBLJENOSTOd mene do njegamože se samo mostom duge.Od mene do njegamože se samo jezerom mjesečine.Od mene do njegamože se samo srebrnom i strmomMostovi, rijeke i stazekojima ljudi hode oko njegastazom ptice.Obilaze.On je kao sunčevo plameno ostrvoodvojen sjajem od svega svijeta.”

“Pita mene Amerikanac šta ti je to dunjaluk, ja ga pogledam, stvarno mu ne znam naći neku englesku riječ, nasmijem se i kažem mu - to ti je, moj novinaru, nešto kao all over the world. Nekome je all over the world od Baščaršije do Marijindvora, a nekome je oko zemaljske kugle.”

“Samo si mene imao, osim onih grobova kod kuće, sad više nikog nemamo ni ti ni ja, ti si mene izgubio prije nego ja tebe, ili možda nisi, možda si mislio da stojim pred ovom okovanom kapijom, kao što bi ti stajao zbog mene, možda si se do posljednjeg časa nadao da ću ti pomoći, i kamo sreće da si mi toliko vjerovao, ne bi te uhvatio strah od konačne samoće, kad nas svi napuste. A ako si sve znao, neka mi Bog pomogne.”

“Mislim na odgovor a u glavi mi tek mrakI stoga ja uzimam taj mrak i stavljam ga u Tvoje ruke.I molim Te Gospode dobri Božeda bude kod Tebe samo sat vremenadrži ga u ruci tolikokoliko je dovoljno da se istopi crnilo,da se istopi zlošto stvaraju taj mrak i to crnilo,u glavi,u srcu, bi li bio tako ljubazan?Mogao bi se samo nagnutipogledati ganasmiješiti mu seotvoriti gaukrasti mu tračaksvjetlosti i pustiti ga da padnea ja ću se već pobrinuti da ga nađemda vidim gdje je.Za Tebe je to prava sitnica,a za mene baš i nije.Slušaš li me Gospode dobri Bože?Ne tražim mnogo od Tebekada tražim da.I nije uvredanadati se da Ti.Nije glupo zanositi se da.Napokon, to je tek molitva,jedan od mnogih načina ispisivanja mirisa očekivanja.Ti ispiši,kuda god želiš,put što sam ga izgubio.Dovoljan je znak,bilo što,lagana ogrebotina na zjenicama tih očiju što gledaju,a ne vide,i ja ću to znati.Ispiši svijetom jednu jedinu riječ ispisanu za mene,i ja ću je pročitati.Dotakni trenutak ove tišine,i ja ću to osjetiti.Nemaj straha,ja se ne bojim.I neka ova molitva poleti snagom svojih riječipreko krletke svijeta sve do tko zna kamo. Amen.”

“Zlo uvijek proždire samo sebe. Potrebno je samo strpljenja da se dočeka taj tren.”

“Pitam se nemamo li svi mi u sebi svog neprijatelja i kako se protiv njega boriti?Za mene je borba protiv njega čin pisanja,trenutak kad se osjećam dovoljno snažnom.Između mene i njega tad se odvija dijalog i nije slučajnost što u mojim knjigama ima mnogo dijaloga.Rijetko osjećam mir.”