“Samo su sitne ptice šarene. Gavrani su crni. Ni orlovi se ne kite.”

“Stajao sam tako ne znam ni sam koliko, možda samo časak, a možda satima ili danima. U meni su umirali svjetovi. Činilo mi se: ništa nije teže podnijeti.”

“Njihovi se pogledi susretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih zjenica zadršće ljubav što u taj čas ne osjeti ni čeznuća, ni strasti, ni težnje ni želje - ljubav što se rodila u patnjama. Ni ruke im se nisu dodakle ni usta primakla. Samo se suze u njihovim očima nijemo zagrliše čistim zagrljajem. Ni jedno nije progovorilo. Kao da su oboje željeli da se taj trenutak vine u vječnost.”

“Ljudima najviše paše crno-bijela slika svijeta, i ne žele vidjeti spektar sivih boja..''''Spektar sivih boja?'' prekinuo sam ga. ''Ja vidim spektar duginih boja.''''Ne. Ne još. Zasad je spektar sivih. Nadam se da će jednog dana biti spektar duginih boja. Dok ljudi ne shvate oko kakvih se gluposti mrze, nema tu nikakvih boja. Pogledaj samo ove Židove i Muslimane koji se kolju već pola stoljeća. Uopće ne vide koliko su zapravo slični. Npr. i jedni i drugi se obrezuju, ni jedni ni drugi ne jedu svinjetinu ... Vidiš, nikad ne ratuju oni koji se razlikuju jako. Samo se male razlike ne podnose.”

“Gdje su zlatne ptice ljudskih snova, preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi? Da li nam se ta duboka čežnja djetinje nerazumnosti posigurno javlja samo kao tužni znak izvezen na mahramama i na safijanskim koricama nepotrebnih knjiga?”

“Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.”