“Nijedan drugi oblik života na ovoj planeti ne poznaje negativnost,samo ljudi, upravo kao što nijedan drugi životni oblik ne uništava ine truje Zemlju koja ga održava na životu. Jeste li ikada vidjeli nesretancvijet ili hrastovo drvo pod stresom? Jeste li susreli depresivnogdupina, žabu koja ima poteškoća sa samopoštovanjem, mačku koja sene može opustiti ili pticu koja u sebi nosi mržnju i negodovanje? Jedineživotinje koje povremeno mogu iskusiti nešto nalik na negativnostili pokazati znakove neurotičnog ponašanja su one koje žive ubliskom dodiru s ljudima i tako se povezuju s ljudskim umom i njegovomludošću.”

“Usred svojih sanjarija iznenada se zaustavlja i grabeći me uzbuđeno za ruku pokazuje jednog kita od žene, koja upravo sjeda na stolicu. »Eno moje danske pičke«, gunđa on. »Vidiš li to dupe? Dansko. Kako ta žena to voli! Ona me naprosto moli da je okinem. Dođi ovamo... Pogledaj je sad, sa strane! Pogledaj to dupe, molim te. Golemo je. Kažem ti, kad se ona popne na mene, jedva mogu da ga obuhvatim rukama. Zakloni mi vidik na cijeli svijet. Osjećam se kao mala buba, koja gmiže u njoj. Ne znam sam zašto na nju padam — valjda zbog tog dupeta. Toliko je nezgrapno. A kakve ima samo nabore! Takvo dupe ne možeš zaboraviti. Stvarnost... opipljiva stvarnost. Druge ti mogu dodijati ili ti mogu dati trenutačnu iluziju, ali ova — s tim svojim dupetom! — ta je neuništiva... To je kao da u postelju ideš s kakvim spomenikom na sebi.« Str 111”

“Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povrijedi, prijeđi preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasiječe.”

“Dobar čovek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćes razmišljati o nedostacima drugih. Ako te neko povredi, pređi preko toga. I budi kao Ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili Drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga saseče.”

“Promatra njihova usta koja se otvaraju sva istodobno, usta koja melju, izbacuju riječi i bez prestanka praskaju u smijeh (zagonetka: kako se žene koje se međusobno ne slušaju mogu smijati onome što govore?).”

“Nije li u međuvremenu kršćanstvo što dalje to više gubilo tu osjetljivost za situaciju? Ono više ne najavljuje, ne naviješta, ono još samo ponavlja ono što jest pa ga onda iritira vlastita mjerodavnost koja nema nikakvih posljedica.”