“Pažnja. Ovdje i sad. Probudi se.”

“»Probudi se. Ustani iz svoga uma. Budi prisutan.«”

“Sto se više usredotočitena vrijeme - na prošlost i budućnost - to više propuštateSadašnji trenutak, najdragocjenije što postoji.”

“Ako više ne želite stvarati bol sebi i drugima, ako više ne želitepovećavati ostatke bolova iz prošlosti koji još žive u vama, tada višene stvarajte vrijeme ili ga barem ne stvarajte više nego što je potrebnodok se bavite praktičnim vidovima vlastita života. Kako prestatistvarati vrijeme? Duboko u sebi shvatite kako uvijek imate samosadašnji trenutak. Neka Sada postane prvobitna žarišna točka vašegaživota. Dok ste prije boravili u vremenu i tek nakratko posjećivaliSadašnji trenutak, sada prebivajte u njemu, a tek nakratko posjećujteprošlost i budućnost kad se morate pozabaviti praktičnim vidovimasvoje životne situacije. Sadašnjem trenutku uvijek recite: »Da«. Što bimoglo biti jalovije i lude nego stvarati unutarnji otpor nečemu štoveć postoji! Sto bi moglo biti lude nego se suprotstavljati samom životu,koji jest sada i uvijek samo sada? Predajte se onome što jest. Recite»da« životu - i vidjet ćete kako život iznenada počinje raditi zavas, umjesto da vam se suprotstavlja.”

“Prema drevnoj sufističkoj pripovijesti, nekoć je u jednoj od bliskoistočnihzemalja živio kralj neprestano rastrzan između sreće i potištenosti. Inajmanja sitnica mogla ga je jako uzrujati ili izazvati intenzivnu reakciju,a sreća bi mu se brzo okretala u razočaranje i očaj. Došao je trenutakkad se kralj naposljetku umorio od samoga sebe i od života te počeotražiti izlaz. Poslao je po mudraca koji je živio u njegovu kraljevstvu iza koga se govorilo da je prosvijetljen. Kad je mudrac stigao, kralj muse obrati: »Želim biti nalik tebi. Možeš li mi dati nešto što bi u moj životunijelo ravnotežu, vedrinu i mudrost? Platit ću ti koliko zatražiš«.Mudrac odgovori: »Možda bih ti mogao pomoći. No, cijena je takovelika da ni čitavo tvoje kraljevstvo ne bi bilo dovoljno. Stoga će to bitidar ako ga budeš znao cijeniti«. Kralj ga uvjeri i mudrac ode.Nekoliko tjedana poslije vrati se i preda kralju ukrašenu kutiju odžada. Kralj otvori kutiju i u njoj pronađe jednostavan zlatni prsten. Naprstenu su bila urezana slova. Pisalo je I to će proći. »Što to znači?«,upita kralj. Mudrac odvrati: »Uvijek nosi taj prsten. Što god se dogodi,prije nego stigneš reći je li dobro i l i loše, dodirni prsten i pročitaj natpis.Tako ćeš uvijek biti smiren«.”

“Prošlost u vama živi u obliku uspomena, ali uspomene same po sebinisu problem. Zapravo kroz uspomene možemo učiti iz prošlosti i prošlih pogrešaka. Tek kad uspomene, odnosno misli o prošlosti, potpunoovladaju vama, pretvaraju se u teret, postanu problematične i postanudio vašega osjećaja vlastitog identiteta. Vaša osobnost, uvjetovana prošlošću,tada postaje zatvor. Uspomene su vam prožete osjećajem vlastiteosobnosti, a kroz priču opisujete sebe onakvim kakvim se smatrate.To »malo ja« je privid koji prikriva vaš istinski identitet bezvremene ibezoblične Prisutnosti.”

“I don't want it to end, and so, as every therapist knows, the ego does not want an end to its “problems” because they are part of its identity. If no one will listen to my sad story, I can tell it to myself in my head, over and over, and feel sorry for myself, and so have an identity as someone who is being treated unfairly by life or other people, fate or God. It gives definition to my self-image, makes me into someone, and that is all that matters to the ego.”