“On se bojao da će ga stid nadživeti.”

“ZAR NE VIDIŠ DA NI TO LICE NA TEBI NIJE TVOJE? POGLEDAJ NA BILO KOJU FRESKU ILI SLIKU PA ĆEŠ GA ZAČAS NAĆI. TEBI JE SAMO PRIVREMENO DATO NA ČUVANJE, DA GA MALO NOSIŠ, KAO TUĐ ŠEŠIR, PA ĆE OTIĆI DALJE. TO ISTO VREDI I ZA TVOJ GLAS I ZVIŽDUK. OSVRNI SE, UOSTALOM, NA SVOJU SENKU, TU NA ZIDU, KOJA JE RASLA I GOJILA SE S TOBOM. U NJU ĆEŠ JEDNOM LEĆI POSLEDNJI PUT I ONA ĆE TE NADŽIVETI.”

“Čovjek! Ljudi! Propustit će stotinu dobrih prilika samo da se upetlja ondje gdje ga nitko ne traži. Propustit će i neće opaziti prilike da stekne bogatstvo, slavu ili učini neko dobro djelo, a katkada, možda, i zlo. Ali nikada neće propustiti da se ne upetlja ondje gdje ga ne treba.”

“Otići ću da te ne mrzim da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima razneće ih vjetar i sprati kiše nadam se. U meni će ga potrti pozlijedenost.”

“Pogledaj taj svijet tamo vani,Bože,moj Bože,pogledaj ga tamo vani,izvan mene,vani onkraj moga lica!Jedini način da ga stvarno dodirneš jest da ga staviš ondje gdje će on konačno postati ja,ondje u moj krvotok,odakle će kolati tisuću,deset tisuća puta dnevno.Čvrsto ću ga ščepati da mi nikada ne utekne.Čvrsto ću ščepati svijet jednoga dana.Već mi je jedan prst na njemu.”

“Ne oslanjam se na to da će bolja vremena sama doći. Vjerujem u vlastitu snagu i ljude koji će me ohrabrivati da nastavim dalje.”