“Prvo, o duši. Kažeš mi da u gradu nema sukoba, mržnje, niti žudnje. To je lijep san, i ja ti želim sreću. Ali odsustvo sukoba, mržnje ili žudnje znači i to da ne postoje ni njihove suprotnosti. Nema radosti, nema zajedništva, nema ljubavi. Samo tamo gdje postoje razočarenje, potištenost i tuga javlja se i sreća; bez očaja zbog gubitka nema ni nade.”

“Ja smatram da postoje svi razlozi za život, ali ne uvek, ne i za svakoga. Ponekad nema smisla živeti samo života radi. Ali o tome ne možemo ubedljivo razgovarati. Ni sporiti. Sva su ta velika pitanja života sasvim lična stvar.”

“Nema sunca bez svetlosti, ni čoveka bez ljubavi.”

“Velika, najveća sreća ne da se opisati kao velika nesreća. Za pravu sreću čovjek nema riječi, jer je riječ dijete muke i nevolje.”

“U jednom djeliću vremena shvatila je sve tajne nastanka, činjenicu daje svako ţivo biće dio svakog drugog ţivog bića, da su svi dio Boga, vezani ljubavlju, a odaslani na Zemlju kako bi se brinuli jedni za druge. Shvatila je da ne postoje ni strah, ni bolest, ni smrt. Ništa osim ljubavi nema nikakvu vaţnost.”

“Svako mora da ima upaljen fenjer u glavi. Da mu svetli danju i noću. Jer, ko ne svetli iznutra, taj ne živi; fenjer pomaže da bolje vidimo lica, predmete, šta se dogadja. On pomaže da odaberemo, nanižemo i svaku sitnicu povežemo u sliku, u pletivo; da u jednom životu otkrijemo sto drugih. Bez upaljenog fenjera nema ni reči; nema priče u kojoj život diše, jeca ili se razliva od miline”