“Veličanstvenost bogatstva ljudskoga iskustva izgubila bi svoju vrednost i užitak kada ne bi postojale neke prepreke koje moramo preskočiti. Trenutak osvajanja planine ne bi bio ni upola toliko prekrasan kada ne bi bilo onih mračnih dolina koje smo prebrodili.”

“I to je zapravo sustina proslavljanja Dana sv. Valentina:san o ljubavi. Zivot bi zaista bio gorak kada se san nikada ne bi ostvario ili kada nasa najvaznija zivotna iskustva ljubavi - storge, pragma, ludus, agape - ne bi bila dovoljno trajna i cvsta da nas spasu kad nas zahvati oluja erosa i manije - donoseci nam blazenstvo i ostavljajuci pustos za sobom.”

“Bez te tačke, za koju si vezan, ne bi volio ni drugi svijet, ne bi imao kud da odeš, jer ne bi bio nigdje.”

“I onda kada sam mislio da je pravo vreme da odem, da zaboravim, i kada sam verovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovno... Ne znam zašto me taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se preterano ni otimao kada je bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš...”

“Ni jedan život ne teče tako jednoliko i blago da ne bi jednom udario na nasip, da se jednom ne bi počeo vrtjeti u krugu ili da mu ljudi ne bi počeli bacati kamenje u bistru vodu. Svakome se, dakle, nešto događa - i moramo nastojati da nam voda ostane bistra kako bi se nebo i zemlja mogli u njoj ogledati.”

“Svaki put kad bi netko ustao i počeo pričati o lošim stvarima koje je učinio, jedan bi čovjek koji je uvijek sjedio na drugoj strani u kutu uvijek viknuo: „Reci sve! Reci sve!“ On bi to vikao svaki put kad bi izgledalo da će onaj koji je govorio završiti ispovijed, pa bi se taj pokušao sjetiti još nečeg lošeg što je bio učinio. Ponekad bi zato netko ispričao i prilično loše stvari koje možda inače ne bi bio ispričao. Ali taj čovjek koji je vikao „Reci sve!“ nikada nije ustajao ispovjediti se.”

“Ja da volim da čitam čitao bi sve što mi padne šaka. Učio bi jezike da mogu i na njima da čitam. Niko me ne bi mogao zaustaviti. Gutao bi knjige, časopise, brošure, upustva za upotrebu, male oglase. Čitao bi dok mi oči ne ispadnu. Onda bi čitao dalje rukama. Ne bi prestajao da čitam, razboljevao bi se, doktori bi mi zabranjivali čitanje, a ja bi i dalje čitao. Sakrivao bi se da me niko ne vidi.”