“Dobrota se svugdje cijeni. Postaje manom onda kada je poklonim osobama koje je nisu dostojne.”

“Takva je vrlina: kada je pobeđuju, ona postaje moćnija i kada protiv nje spletkare, ona postaje nepokolebljiva!”

“I onda kada sam mislio da je pravo vreme da odem, da zaboravim, i kada sam verovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi počelo ponovno... Ne znam zašto me taj pogled toliko očaravao, a da budem iskren, nisam se preterano ni otimao kada je bila u mojoj blizini. Sa srcem ne možeš kako želiš...”

“Nomadom je postao onda kada je o omjeru ljepote počeo razmišljati kao o ljubavnom odnosu između dvaju dijelova u kojem se suprotnosti privlače upravo magičnom snagom, a isti omjer jednako gospodari i arhitekturom i prirodom.”

“Vozeći glatkom cestom koja je u laganoj nizbrdici vijugala između jebela, kamenih gromada koje se uzdižu iz crvenog pijeska, razmišljao sam kako put oslobađa čovjeka raznih stvari uz koje je vezan. Toga dana pedalirao sam 130km bos i shvatio da ni tenisice nisu čovjeku nužne.”

“Kakva je to ljubav od koje se zeva?”