“Govorite mi da ću izgoriti, da će iza mene ostati samo pepeo, ali ću bar znati da sam bio vatra. A iza vas će ostati samo balavi trag.”

“A ako patnje djece samo popunjavaju onu količinu patnje koja je bila potrebna da se otkupi istina, onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga...Ja ne želim harmoniju, ne želim je iz ljubavi prema čovječanstvu. Radije ću ostati sa svojim neosvećenim patnjama. Radije ću ostati na svojoj neosvećenoj patnji i na svom neiskaljenom ogorčenju, makar i ne bio u pravu. Pa i previsoku su cijenu odredili toj harmoniji, nije za naš džep tolika ulaznica. I zato hitam da vratim svoju ulaznicu. Ako sam pošten čovjek, dužan sam je što prije vratiti. To upravo i činim. Nije da ja Boga ne priznajem, Aljoša, nego mu samo najponiznije vraćam ulaznicu.”

“Što će mi takva osveta,što će mi pakao za mučitelje,što tu pakao može popraviti kad je dijete već nastradalo?I kakva je to harmonija ako postoji pakao:ja želim oprostiti i želim sve zagrliti,ja neću da ljudi i dalje pate.A ako patnje djece samo popunjavaju onu količinu patnje koja je potrebna da se otkupi istina,onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga.Na kraju krajeva,ja ne želim da se majka grli s krvnikom koji joj je dao rastrgati sina!Postoji li na cijelom svijetu biće koje bi moglo i imalo pravo oprostiti?Ja ne želim harmoniju,ne želim je iz ljubavi prema čovječanstvu.Radije ću ostati sa svojim neosvećenim patnjama.Radije ću ostati na svojoj neosvećenoj patnji i na svom neiskaljenom ogorčenju,makar i ne bio u pravu.Pa i previsoku su cijenu odredili toj harmoniji,nije za naš džep tolika ulaznina.I zato hitam da vratim svoju ulaznicu.Ako sam pošten čovjek,dužan sam je što prije vratiti.To upravo i činim.Nije da ja Boga ne priznajem,Aljoša,nego mu samo najponiznije vraćam ulaznicu.”

“Snovi su se raspršili, ostala je gola, opora realnost. Ipak, osjećam da bez obzira gdje sada bio, šta radio, bio pijan ili trijezan, pričljiv ili šutljiv, misliš isto što i ja - da na kraju svijeta, u beskraju svemira, postojimo samo nas dvoje, da smo nas dvoje zapravo cio jedan kosmos. Tako će i ostati.”

“Pogledaj taj svijet tamo vani,Bože,moj Bože,pogledaj ga tamo vani,izvan mene,vani onkraj moga lica!Jedini način da ga stvarno dodirneš jest da ga staviš ondje gdje će on konačno postati ja,ondje u moj krvotok,odakle će kolati tisuću,deset tisuća puta dnevno.Čvrsto ću ga ščepati da mi nikada ne utekne.Čvrsto ću ščepati svijet jednoga dana.Već mi je jedan prst na njemu.”

“Otići ću da te ne mrzim da mi postane svejedno. Rasuo sam tvoj lik po dalekim putevima razneće ih vjetar i sprati kiše nadam se. U meni će ga potrti pozlijedenost.”