“Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo.”
Explore This Quote Further
Analysis of Ivo Andrić's Quote
In this quote, Ivo Andrić reflects on the idea that even the most barren and desolate places have the potential for growth and renewal. By comparing deserts to springtime, he suggests that despite hardships and challenges, there is always the possibility for new beginnings and transformation. Andrić's words convey a message of hope and resilience, reminding us that even in the darkest times, there is still the promise of a brighter future.
Finding Hope in the Desert
Ivo Andrić's quote reminds us that even the biggest challenges and obstacles we face in life will eventually come to an end. Just like how the largest deserts have their own springtime, no matter how brief and subtle it may be, every difficult situation will eventually pass. This message can provide comfort and hope to those going through tough times, as it serves as a reminder that better days are ahead.
Example of Usage:
"“Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo.” - Ivo Andrić"
This quote by Ivo Andrić highlights the idea that even the most barren and desolate places can experience a revival or renewal, no matter how brief or subtle it may be.
Reflection Questions
Reflecting on this quote by Ivo Andrić, consider the idea of growth and renewal in even the harshest of environments.
- Have you experienced a difficult or bleak period in your life that eventually led to personal growth or positive change?
- How do you interpret the concept of "spring" in this quote? Is it a literal season, a metaphor for renewal, or something else?
- In what ways can you apply the idea of finding "spring" in the midst of a desert to your own life or challenging situations you may be facing?
- How can this quote inspire you to have hope and resilience in times of adversity?
Similar quotes
“Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suvise skupo placena jednim razocarenjem, ma kako tesko ono bilo.”
“Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja.”
“Mislim da ste i vi uvideli kako je teško sagledati i najočigledniju istinu, kako čovek, uopšte, sporo uči i kako skupo plaća to malo što u svom kratkom veku nauči.”
“Izgledalo je fantastično i nevjerojatno, pa ipak je bilo istinito: oni su mogli da čine sa svojom mladošću što hoće, u jednom svijetu gdje su zakoni društvenog i osobnog morala, sve tamo do daleke granice kriminala, bili upravo tih godina u punoj krizi, slobodno tumačeni, primani ili odbacivani od svake skupine ljudi i svakog pojedinca; oni su mogli da misle kako hoće, da sude o svemu, slobodno i neograničeno; oni su smjeli da govore što hoće, i za mnoge od njih te riječi su bile isto što i djela, one su zadovoljavale njihove atavističke potrebe za junaštvom i slavom, silovitošću i razaranjem, a nisu povlačile za sobom obavezu na djelovanje ni neku vidljivu odgovornost zbog izrečenog.”
“Kaže se, raja se odmetnula, raja je neposlušna i nevaljala. Jeste. Ali treba znati da raja ne diše svojom dušom, nego sluša dah gospodara. To vi dobro znate. Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa traži drugu, jer od te nema više ništa.”
“Biti čovek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po meri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovek”