“Tebe boli moja patnja i daljina, a mene tvoja neizvjesnost, dok sjediš kraj male svjetiljke; veže nas krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po tvom srcu.”

“Na bojnom polju, u mučilištu, na brodu koji tone, razlozi zbog kojih se boriš uvijek se zaborave jer se tijelo nadimlje sve dok ne ispuni cijeli tvoj svemir, pa čak i onda kad te nije paralizirao strah ili ne vrištiš od boli, život je od trenutka do trenutka, samo borba protiv gladi ili hladnoće ili sna, protiv pokvarena želuca ili zuba koji boli.”

“I reče moja misao: ko zna kolika Sunca gore od postanka svetlosti za ovaj krhki trenutak zemaljske svečanosti, kad ti prođeš kraj mene i prepoznam svoj lik u tvome oku kao odjek.”

“Ne mogu sebe nazvati znalcem. Ja sam samo tražio, i to činim i sada, ali ne tražim po zvijezdama i u knjigama, nego počinjem osluškivati pouke koje mi moja krv u meni žubori. Moja priča nije ugodna, ona nije zaslađena i skladna kao izmišljene priče, ona odiše besmislenošću i zbrkom, bezumnošću i snom, kao život svih ljudi koji si neće lagati.Mi možemo razumjeti jedan drugog, ali svatko od nas može protumačiti samo sebe samog.”

“Tvoja prošlost se krije u tvom ćutanju, tvoja sadašnjica u tvom govoru, a tvoja budućnost u tvojim pogrešnim koracima.Buku je lako napraviti. Napravi, ako možeš, tišinu!”

“Neka noć mora biti posljednja,i nešto mora biti što boli,uvijek.”