“Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga što voli.”
In this quote by Ivo Andrić, we see the author expressing the idea that forgetting heals all wounds, and that music is the most beautiful way to do so because in a song, a person only remembers what they love. This quote highlights the therapeutic nature of music and its ability to provide comfort and solace. It suggests that through the power of music, individuals can find solace in memories that bring them joy and leave behind those that cause pain. Andrić's words emphasize the emotional and comforting qualities of music, illustrating its capacity to help individuals navigate through difficult times and find peace in the things they cherish the most.
The quote "Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga što voli." by Ivo Andrić conveys the idea that music has the ability to help us forget our troubles and only remember the things we love. In today's fast-paced and stressful world, music can serve as a form of therapy, providing an escape from reality and a sense of comfort. Whether it's through lyrics that resonate with us or melodies that soothe our soul, music has the power to heal and bring joy to our lives.
"Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga što voli." - Ivo Andrić
This quote by Ivo Andrić highlights the healing power of music and its ability to help us remember only the things we love.
Reflecting on the quote by Ivo Andrić, consider the power of music and poetry as a means of healing and forgetting. Think about the following questions:
“A meni je bilo čudno otkud teta Lucija zna sve što se događa u selu, i zna sve što je netko rekao i ovaj što je njemu odgovorio, i tko je kamo otputovao, i što tamo radi. Teta Lucija me podsjeća na televizijski dnevnik, jer i na dnevniku ispričaju što se sve dogodilo na raznim stranama. Samo dnevnik traje pola sata, a teta Lucija mnogo duže.”
“Velika većina ljudi ne poseduje u sebi nimalo izumiteljskog ili kreativnog duha. Kao što Hegel kaže, oni mogu znati samo ono što već znaju. I na koji način ih naučiti nečem novom?Miješanjem onoga što znaju, s onim što ne znaju. Kad u svojoj magli ugledaju neke poznate obrise, oni pomišljaju : Ah, znam što je to.A od toga je samo jedan korak do : - Ah, znam što sve to predstavlja!I njihov se um usmjeruje u pravcu nepoznatog i oni počinju sagledavati ono što ranije nisu mogli, što proširuje moć njihova razumijevanja.”
“Kao god što se pametan čovek neće plašiti da će ispasti glup u očima drugog pametnog čoveka, tako se i otmen čovek plaši da će njegova otmenost promaći ne nekom velikom gospodinu, nego prostaku.Tri četvrtine napora da se bude duhovit i tri četvrtine sujetnih laži koje su, otkako je sveta, prosuli ljudi koje je to samo unižavalo, sve je to bilo radi nižih od njih.”
“Mora samo paziti da se prokleta stvarnost na mala vrata tzv. autentičnosti ne uvuče u njega i inhibira maštu. Jer mašta je sve. Stvarnost, ako je uopšte ima, ništa. U najboljem slučaju, proizvod uspelog maštanja.”
“Uvek je glupost budale tocilo za mudre.Ljubav je samo ludost i zaslužuje isto tako ćeliju i šibu kao i svako drugo ludilo; no razlog što se ona ne kažnjava, baš i ne leči, leži u tome što je to ludilo tako obično da su čak i njegovi lekari zaljubljeni.Dragocenije je imati i rogove no biti bez njih.KAKO JE GORKO GLEDATI SREĆU SAMO TUĐIM OČIMA.”