“Ne postoje granice onoga što čovjek može naučiti, samo granice koje sami povučemo u svojim glavama.[Kraljevstvo na kraju puta]”

“Velika većina ljudi ne poseduje u sebi nimalo izumiteljskog ili kreativnog duha. Kao što Hegel kaže, oni mogu znati samo ono što već znaju. I na koji način ih naučiti nečem novom?Miješanjem onoga što znaju, s onim što ne znaju. Kad u svojoj magli ugledaju neke poznate obrise, oni pomišljaju : Ah, znam što je to.A od toga je samo jedan korak do : - Ah, znam što sve to predstavlja!I njihov se um usmjeruje u pravcu nepoznatog i oni počinju sagledavati ono što ranije nisu mogli, što proširuje moć njihova razumijevanja.”

“Već dugo se u meni miješa vrijeme i prostor, pa ne znam gdje sam, ni kad se to desilo što mislim. Ne postoje granice, kao u pustinji, kao na nebu, i sjećanja mirno prelaze, smještajući se ondje gdje im je zgodnije. Liče na oblake, svejedno im je gdje su, svejedno im je kad nastanu i kad nestanu. To mi ne smeta, čak je ugodno: ne osjećam potrebu da išta razrješavam.”

“Postoje akademske formalnosti koje se ne mogu zapostaviti, čak i kad je čovjek zauzet drugim stvarima, kao što je pokušaj da ostane živ.”

“Priroda ti ostavlja utisak da se raduje što si tu, što ti svaki njen dio ima tu čast da u tebi pokrene najljepše osjećaje koje čovjek može doživjeti.”

“Svet nestaje polako. Zagledani svi suu lažljivo vreme na zidu: o hajdemo!Granice u kojima živimo nisugranice u kojima umiremo.”