“Ako s nečim čovjek nije upoznat, mora pitati kako bi naučio. To je zaista puno bolje nego pretvarati se da znaš više nego što znaš samo zato jer se u svojoj umišljenosti ne želiš prikazati neukim.”
“Ne vrijeđa to što oni lažu, jer laž se može svagda oprostiti, laž je draga, jer vodi istini. Nije to, nego me ljuti što lažu i svojoj se laži klanjaju.”
“Čovjek je čovjeku vuk pa mu je zato pas postao najbolji prijatelj. Ne zato jer je priroda htjela da prijateljuju vuk i pas, nego zato jer nije uspjela srediti da to čine ljudi.”
“Trpljenje patnikâ nije ništa veliko ni uzvišeno; u svome korijenu ono je sve drugo samo ne solidarno trpljenje, ono nije naprosto znak ljubavi, nego je daleko više naznaka za to da se više ne može ljubiti.”
“Djed je rekao da je puno bolje pokazati čovjeku kako si sam može pomoći, nego dati mu nešto. Jer ako naučiš čovjeka kako da si sam pomogne, onda će se on dalje sam brinuti za sebe i biti neovisan; ali ako mu samo nešto daš i ničemu ga ne naučiš, onda mu moraš do kraja života i dalje davati. Time tom čovjeku činiš medvjeđu uslugu, jer ako postane ovisan o tebi, ukrao si mu karakter.Po djedovim riječima, neki ljudi vole stalno poklanjati siromašnima jer tada mogu dignuti nos i vjerovati kako su oni nešto bolje nego onaj kojem pomažu; umjesto da nauče siromaha nečemu što bi ga učinilo neovisnim.„A pošto je ljudska priroda takva kakva jest“, rekao je djed, „uvijek će biti onih koji koriste spoznaju da neki vole dizati nos na taj način. Postanu tako jadni da su voljni biti pas svakom gospodaru koji ih je voljan uzdržavati. Tako se nisko spuste da radije budu pseto gospodina Nadmoćnog, nego svoj čovjek. I onda stalno kukaju i žale se kako im je teško i što im sve fali. A pritom im fali jedna jedina stvar - dobra lekcija i to udarcem noge u guzicu.“I neki narodi, govorio je djed, dižu nos jer misle da su bolji od drugih, pa drugima daju pomoć, tako da bi sebe mogli nazivati silama. A da imaju srce na pravom mjestu, naučili bi narode kojima „pomažu“ kako će se brinuti sami za sebe. Djed je rekao da bogati narodi to ne žele učiniti jer onda siromašni narodi ne bi više bili ovisni o njima, a to im je zapravo bio cilj.”
“Ako više ne želite stvarati bol sebi i drugima, ako više ne želitepovećavati ostatke bolova iz prošlosti koji još žive u vama, tada višene stvarajte vrijeme ili ga barem ne stvarajte više nego što je potrebnodok se bavite praktičnim vidovima vlastita života. Kako prestatistvarati vrijeme? Duboko u sebi shvatite kako uvijek imate samosadašnji trenutak. Neka Sada postane prvobitna žarišna točka vašegaživota. Dok ste prije boravili u vremenu i tek nakratko posjećivaliSadašnji trenutak, sada prebivajte u njemu, a tek nakratko posjećujteprošlost i budućnost kad se morate pozabaviti praktičnim vidovimasvoje životne situacije. Sadašnjem trenutku uvijek recite: »Da«. Što bimoglo biti jalovije i lude nego stvarati unutarnji otpor nečemu štoveć postoji! Sto bi moglo biti lude nego se suprotstavljati samom životu,koji jest sada i uvijek samo sada? Predajte se onome što jest. Recite»da« životu - i vidjet ćete kako život iznenada počinje raditi zavas, umjesto da vam se suprotstavlja.”