“To je prštaj, prštaj strasti- vragoljasto, toplo, tečno -što će tresnut pjanim klikom:Sve je krasno, sve je vječno!”

“Ono što je veliko, postat će malo, ono što je puno, postat će prazno. Ono što je doživjelo vrhunac mora zaći. Takav je zakon neba. Ne bojte se i neka ljubav struji. Najbolje dolazi posljednje.”

“Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”

“Sve što možeš da zamisliš je stvarno.”

“A meni je bilo čudno otkud teta Lucija zna sve što se događa u selu, i zna sve što je netko rekao i ovaj što je njemu odgovorio, i tko je kamo otputovao, i što tamo radi. Teta Lucija me podsjeća na televizijski dnevnik, jer i na dnevniku ispričaju što se sve dogodilo na raznim stranama. Samo dnevnik traje pola sata, a teta Lucija mnogo duže.”

“Sve je iščezlo iz njegova osjećaja, samo je ostalo ono što ga veže s njome. Sav svijet nekud je nestao, samo je ona živa. Sve mu je mračno, samo njezine oči svijetle. Sve je crno, samo njezino lice je bijelo. Svi su zanijemjeli, samo njezin glas romoni oko njega, po dvorcu, kao žubor potočića niz brdo guste šume...”