“Uvijek se nešto radi po prvi put. Po prvi put se rađamo. Samo jedanput i umiremo.”

“A onda kad polazimo, i kad stavljam šal oko tvojih nježnih, mladenačkih ramena - na taj divni zatiljak - onda zamišljam da si ti moja mlada nevjesta i da upravo dolazimo iz crkve, da te po prvi put vodim u svoj stan, da sam po prvi put nasamo s tobom - sasvim sam s tobom, ti mlada, ustreptala ljepotice! Čitavo ovo veče bila si moja čežnja.”

“Jednom, kad je zadremala, preturajući joj krišom po rečima, kao po tašni, slučajno sam nabasao na neke male, nepotrebne laži, i te noći je tamna senka slutnje prvi put nadletela moje snove. Znao sam da to uzima jednom za uvek, Laž je teška droga, sa te igle se još niko nije skinuo...”

“Tuga je vrlo neobičan osjećaj, tako smo bespomoćni kad se s njome suočimo. To je nešto poput prozora koji se otvara po vlastitoj volji. Soba se hladi, a mi možemo samo bespomoćno drhtati.”

“Tada se pojavi neki glupan. Tada se, po prvi put, te toliko izoštrene oči prevare i u njima zasjaju lijepe boje. Ako glupan izgovori nekoliko stihova, već misle da je pjesnik. Misle da on shvaća razvaljene parkete, vjeruju da on voli mungose. One misle da mu laska to povjerenje otrovnice koja se njiše, pod stolom, među njegovim nogama. Poklanjaju mu svoje srce, koje je divlji vrt, njemu, koji voli samo njegovane perivoje. I tako glupan odvodi kraljevnu u ropstvo.”

“S Tugom jednostavno treba umeti... Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno moraš praviti da je ne primećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... I nikada te više neće zaobići.”