“Možda će u vrtu biti nešto drugačije - divlji bizoni, svemirski brod, brda crvenih ruža. Otvaram stražnja vrata vrlo polako, moleći svijet da mi donese nešto novo i iznenađujuće. Ali sve je zastrašujuće poznato - prazne gredice cvijeća, mokra trava i niski sivi oblaci.”

“Sklupčam se u podnožju stubišta. To je mjesto gdje mačka sjedi kad hoće da se ljudi spotaknu preko nje. Uvijek sam htjela biti mačka. Topla i pripitomljena kad to želiš, divlja kad ne.”

“Mislim da riječi uopće ne dopiru do ljudi. Možda ništa ne dopire.”

“Gotovo da osjećam nadu, što je ludost. Želim živjeti prije nego što umrem. To je jedino što ima smisla.”

“Zatvaram oči i zamišljam da sam drvo okupano sunčevim svjetlom, da ne želim ništa osim kiše.”

“Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”

“Možda će i biti ljepših vremena, ali ovo je naše.”