“Sve Crkve stoje danas u našem postmodernom krajoliku poput stabala bez lišća.”

“Ulazim u njihove snove. Ulazim u njihove najsramnije misli, u svakom sam drhtaju, u svakom grču njihovih duša, uvlačim se u njihova srca, ispipavam njihove najtemeljnije predodžbe, motrim njihove bezumne porive, njihova neizraziva čuvstva, spavam u njihovim plućima ljeti i u njihovim mišićima zimi, i sve to činim bez i najmanjeg napora, ne zahtijevajući to, ne moleći ni tražeći, bez ikakve prisile, nagnan samo predanošću i ljubavlju.”

“Već dulje vrijeme primjećivao je Filip kako se sve stvari i dojmovi pod njegovim pogledom raspadaju u detalje samo za najrastvorenijih ratnih dana kad je sve bilo u raspadanju i kada se nije ništa drugo osjećalo nego prenagomilavanje stvari u slijepim količinama i to kako čovjek sam po sebi i nije ništa drugo nego neka neznatna i sitna količina samo za onih najmračnijih i najosamljenijih dana događalo se Filipu da se nije snalazio u zbivanju gubeći pregled nad svojim vlastitim trajanjem.”

“Nepromišljeno jurimo za novotarijama, gonjeni sve snažnijim osjećajem nedostatnosti, nezadovoljstva i nemira. Više ne živimo od onoga što imamo, nego od obećanja, više ne u svjetlosti današnjega dana, nego u tami budućnosti, koja će, kako očekujemo, napokon donijeti pravi izlazak sunca.”

“Život počeo se u Filipu topiti na sastavne dijelove u njemu je neprekidno rastvorno analitičko raspadanje svega počelo da raste sve nemirnije to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo od svoje svrhe i sada se već dulje vremena sve samo od sebe kreće u smjeru rastvaranja. To kontemplativno uništavanje svega što mu dolazi pod ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju što je stala da ga progoni iz dana u dan sve intenzivije pod njegovom vlastitom predodžbom o vlastitom subjektivnom životu počeo je da nestaje svaki pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti život negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da postoji i to već prilično dugo traje a postaje sve teže i zamornije.”

“...jer bih s tobom radije u pakao nego bez tebe u raj!”