“But that did not make Mirko happy - the world was melting away; what was a grade compared with the world? He gazed through the windows and watched the thickly falling snow.”

“He must have given up on image making because his eyes had failed to see something they had yearned for; his mind had failed to capture whatever it had hoped, and that probing gaze perhaps expressed alarm at the emptying of his vision, at the dissolution of the things see, observed, into a meaningless vastness.”

“You don't need to wait for inspiration to write. It's easier to be inspired while writing than while not writing...”

“Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.”

“Stavio sam masku preko lica, mislio sam da ću tako lakše zaspati. Međutim, prevario sam se: nikako se nisam mogao navići na ono što sam vidio kroz nju. Činilo mi se kao da nisam u autobusu, da lebdim na nekakvom pijanom brodu, da je sve oko nas tiješnje i mračnije, a oni grabovi i panjevi vani još sablasniji. Kao da svijet, kada navučemo masku preko lica, postaje nekako drugačiji, uži, manji, ili tako nekako.”

“I koga boli ona stvar zbog toga što sva naša putovanja u bolji svijet obično završe u savršenoj klopci.”

“Što su onda maske? Ljudski strah od praha, smrti, velikog sna, čini mi se, i ništa više. Vrijeme smrti je definitivno vrijeme maski, a tu puta u bolji svijet nema. Ostaje samo pustinja i spoznaja da smo prah, i maske kao jedina zaštita od iskonskog ljudskog straha od smrti. Prah je naša posmrtna maska.”