“Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.”

“Stavio sam masku preko lica, mislio sam da ću tako lakše zaspati. Međutim, prevario sam se: nikako se nisam mogao navići na ono što sam vidio kroz nju. Činilo mi se kao da nisam u autobusu, da lebdim na nekakvom pijanom brodu, da je sve oko nas tiješnje i mračnije, a oni grabovi i panjevi vani još sablasniji. Kao da svijet, kada navučemo masku preko lica, postaje nekako drugačiji, uži, manji, ili tako nekako.”

“Što su onda maske? Ljudski strah od praha, smrti, velikog sna, čini mi se, i ništa više. Vrijeme smrti je definitivno vrijeme maski, a tu puta u bolji svijet nema. Ostaje samo pustinja i spoznaja da smo prah, i maske kao jedina zaštita od iskonskog ljudskog straha od smrti. Prah je naša posmrtna maska.”

“Mnogo je među nama ostalo nedorečenog. Neka, to je dobro, to je lijepo. Ništa tako ne boli kao dorečenost.”

“Tko govori o dekolonizaciji? Ništa tako ne kolonizira kao svjetska reklama: u dnu kolibe na kraju svijeta Nike, Coca-Cola, Gap i Calvin Klein zamijenili su Francusku, Englesku, Španjolsku i Belgiju.”

“Od našeg razgovora, naravno, nije bilo ništa. Ja nisam znao šta da joj kažem, a ona, verovatno ne bi razumela. Samo sam gorko zaplakao, i tako otišao ne rekavši joj ništa.”

“Covek ne voli zato sto zeli da ucini dobro, ili da pomogne, ili da zastiti nekoga. Ako tako postupamo, posmatramo svog bliznjeg kao puki objekat, a sami sebe dozivljavamo kao velikodusne i mudre osobe. To nema nikakve veze s ljubavlju. Voleti znaci ostvariti zajednistvo s drugim i otkriti u njemu bozansku iskru.”