“Naslonila je glavu na prozorsko staklo i udahnula.Toliko je dugo čekala da je zaboravila koliko je uzbudljivo živjeti u sadašnjosti.Imati ono što želiš.Htjeti ono što imaš.”

“Pogledala je dolje u svoje isprepletene prste i šaptom pitala :Koliko čovjek smije riskirati za ljubav?”

“...je li se i Bog tako osjećao kad je stvorio čovjeka?Da je stvorio prekrasan stroj za ubijanje?”

“To sjećanje izmamilo joj je osmijeh na lice i ona je pustila da joj misli polete prema njemu kao pčele koje slijede neodoljivi miris orhideje.Nije se borila protiv toga.Ne ovaj put.Samo noćas,dopustit će si slatko,bestežinsko zadovoljstvo da sklizne natrag u prošlost.”

“Ono što vjerujete o sebi projicirate na druge ljude i to je ono što drugi vjeruju ovama. Dakako, i oni se prema vama ponašaju u skladu s tim, što samo daje snagu vašem uvjerenju da nistevrijedni. A što je istina? Istina je da jeste vrijedni: svatko je vrijedan.”

“Lako je živjeti zatvorenih očiju, ne shvaćajući ono što vidiš...”

“Ono što je veliko, postat će malo, ono što je puno, postat će prazno. Ono što je doživjelo vrhunac mora zaći. Takav je zakon neba. Ne bojte se i neka ljubav struji. Najbolje dolazi posljednje.”