“Pogledala je dolje u svoje isprepletene prste i šaptom pitala :Koliko čovjek smije riskirati za ljubav?”

“Naslonila je glavu na prozorsko staklo i udahnula.Toliko je dugo čekala da je zaboravila koliko je uzbudljivo živjeti u sadašnjosti.Imati ono što želiš.Htjeti ono što imaš.”

“...je li se i Bog tako osjećao kad je stvorio čovjeka?Da je stvorio prekrasan stroj za ubijanje?”

“To sjećanje izmamilo joj je osmijeh na lice i ona je pustila da joj misli polete prema njemu kao pčele koje slijede neodoljivi miris orhideje.Nije se borila protiv toga.Ne ovaj put.Samo noćas,dopustit će si slatko,bestežinsko zadovoljstvo da sklizne natrag u prošlost.”

“The sight of you brings joy to my heart and makes my blood thunder in my veins. I know not how long I will be allowed to stand here. So there are words I must say. That you are the moon and the stars to me, and the air I breathe. To love you is to live. So if I die.... I will still live in you.”

“Elena gave a low laugh. "Maleeshka, little one, it's me you're talking to, not the Cossack. I am a whore and I know the smell of men and the smell of sex. You stink of both.”

“...ne možeš loviti prošlost kako bi izbjegla budućnost...”