“Pisati: to je toliko koliko sa samim sobom razgovarati se. Kad pišete, vi ništa drugo ne činite nego fotografišete svoje misli. Ne moraju sve fotografije biti lepe.”

“Trpljenje patnikâ nije ništa veliko ni uzvišeno; u svome korijenu ono je sve drugo samo ne solidarno trpljenje, ono nije naprosto znak ljubavi, nego je daleko više naznaka za to da se više ne može ljubiti.”

“Oborio sam pogled. Nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu.”

“Neka žive kako hoće, a ja ću živeti kako ja hoću. Ja ne mogu biti drukčija… I sve bi trebalo da je drukčije, sve… Ja ne mogu živeti drukčije nego po srcu, a vi živite po pravilima.”

“Ništa se ne gubi i ništa ne postaje, i ova noć je puna boli i ljubavi koja je bila i koja će biti.”

“„Ne znam koliko je bilo sati. Vrijeme mi više ništa nije značilo. Obično vrijeme sve mijenja i na sve utječe, ali kad umre netko koga voliš, vrijeme to ne može promijeniti, nijedna količina vremena nikada to neće promijeniti, tako da vrijeme prestaje imato svako značenje.”