“Ali skrivanje osjećaja dotad mu je već postalo refleksna reakcija.”

“Moja putanja spiralnog je oblika i život je postupno odmata. Sudjelujem, svakodnevno gubim ponešto slobode, umaram glasnice, ali uspjet ću već zbog toga što nisam motiviran koristoljubljem.”

“Postoje ljudi koji žive, ali koji su već mrtvi. Postoje ljudi koji su već umrli, ali koji će zauvijek živjeti.”

“Sve je iščezlo iz njegova osjećaja, samo je ostalo ono što ga veže s njome. Sav svijet nekud je nestao, samo je ona živa. Sve mu je mračno, samo njezine oči svijetle. Sve je crno, samo njezino lice je bijelo. Svi su zanijemjeli, samo njezin glas romoni oko njega, po dvorcu, kao žubor potočića niz brdo guste šume...”

“Ali što ćemo s Dvorcem u oblacima? Možda je on ipak važan." (...)"Neka ga vjetar nosi", odgovorila je Smisla."I sretan mu put", dodala je Mjera, "jer bez obzira koliko bio lijep, on je ipak samo zatvor.”

“Ali između sadašnjice i konačnog kraja prostire se Život. Nit mu je krenuo ususret, širom otvorivši ne samo oči nego i srce.”