“Carpe diem, quam minimum credula postero. Uzmi sve što ti dan donosi i ne vjeruj u sutra.”

“Dum loquimur, fugerit invida aetas. Carpe diem; quam minimum credula postero.”

“Tu ne quaesieris--scire nefas--quem mihi, quem tibi finem di dederint, Leuconoe, nec Babylonios temptaris numeros. Ut melius, quidquid erit, pati. . . . Spem longam reseces. Dum loquimur fugerit invida aetas. Carpe diem, quam minimum credula postero.”

“Ljubav se stalno menja zato što se mi stalno menjamo. Stoga romantična ljubav, sama po sebi, donosi nestabilnost. Čini nas nezadovoljnim onim što imamo time što nas uvek usmerava ka nečemu što ne posedujemo u potpunosti, ili posedujemo u nedovoljnoj meri, ili pak u čije smo posedovanje suviše sigurni.”

“Akomožete uživati u onome što već sada radite, umjesto da čekate da senešto promijeni kako biste mogli početi uživati u radu, mnogo je većavjerojatnost da će vam se život početi širiti i mijenjati nabolje.Ne tražite od uma dopuštenje da uživate u onome što radite. Dobitćete samo mnoštvo razloga zbog kojih u tome ne možete uživati. »Nesada«, reći će um. »Zar ne vidiš da sam zauzet? Nemam vremena.Možda bih sutra mogao početi uživati.« No, ako ne počnete uživati uonome što sada radite, »sutra« nikada ne stiže.”

“Carpe diem."(Odes: I.11)”