“»Malo se ona trudila, i mnogo se kajala, / I šapćući >Nikad neću pristati< — uvijek pristajala.« (Byron)”

“Najveću vrijednost imaju neizreciva znanja, ali još uvijek se nadam, ako ispišem podosta toga, i ona će se nazrijeti negdje između redova.”

“Do kraja života upoznaću ljude a nikad ih upoznati neću uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.”

“Sa jednom kartom mogu da se vozim ukrug, ali nikad neću moći da izađem napolje. Svejedno je, grad je isti i dole i gore.”

“Pravda, u stvari, i ne treba da nas previše zanima. Pravda nije ljudska stvar. Postoji pravda slijepih i krutih zakona, a osim nje možda i neka viša pravda, ali tu ja ne razumijem. Uvijek mi se činilo da na ovom svijetu živim izvan pravde. Pravda me se ne tiče. Pravda je nešto izvan mene i iznad mene. Kako god se uzme, nešto neljudsko. Nikad neću surađivati s tom odvratnom silom.”

“Živio sam tako malo da sam sklon zamišljati kako uopće neću umrijeti; doima se nevjerojatnim da se ljudski život svede na tako malo; unatoč svemu, čovjek zamišlja da će se nešto prije ili kasnije dogoditi. Ozbiljna greška. Život itekako može biti prazan koliko i kratak. Dani jadno protječu, ne ostavljajući traga ni uspomena; a onda se najednom zaustave.”