“Nije bilo zabavno biti razdražljiv i nemiran i usamljen i dosađivati se do neizdržljivosti jer je već bila skoro ponoć, a jedan se prijezira vrijedan grubijan uopće nije udostojao doći. Nije bilo zabavno niti znati da je bolje što nije došao, a opet ga željeti ovdje i mrziti sebe zbog te želje.”

“»U mojem rječniku, romantika nije plačljiv, sladunjav pojam«, rekla je ona. »Ona je poputukusna jela začinjenog uzbuñenjem i humorom i zdravom mjerom cinizma.«”

“Istina, Dain to nije u to vrijeme na taj način vidio, ali muškarac nije u stanju išta vidjeti kako valja dok žena zariva svoje kandže u njega i trga ga na komadiće”

“Ona je bila posjednički nastrojena... i to zbog njega.To prekrasno, ludo stvorenje — ili slijepo i gluho stvorenje, štogod bila — hladnokrvno je to izjavilo kao da govori: »Dodaj mi solenku«, bez imalo svijesti da se Zemljina os upravo snažno nagnula.”

“Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.”

“Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu ine želim da otjeram jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.”

“Mislio sam da sam zaboravio, ali ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava, i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem, podsjećajući nas i ranjavajući. I sveteći se zbog izdaje. Kasno je, sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram, jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.”