“Pogledaj sve ovo",pokazuje rukom prema nebu."Vidiš li koliko je golemo?A ipak je uređeno,planirano?Bog je svoja pravila i zakone primijenio na sve,pa zašto bi ti bio iznimka?”

“Vrijeme je možda najvrednija stvar koju svaki čovjek posjeduje,ali to je vrlo teško shvatiti kada prolazi sporo.Mnogo ga je lakše smatrati dragocjenim kada leti i brzo izmiče.”

“Osvojila mi je srce poput nemilosrdnoga vojskovođe i sad sam rob misli i osjećaja kojima ne mogu vladati.Misli mi lutaju u pravcima koje ne odabirem sam i obuzimaju me napadi tjeskobe kojima ne znam izvor.Umirem od želje da je vidim,da razgovaram s njom,da je pogledam u oči...”

“...ponekad je jednostavnije ne razmišljati o stvarima koje ne možeš promijeniti...”

“Život je takav,znaš.Sve se mora izjednačiti.Ničega ne smije biti ni previše ni premalo.”

“...a u ljubavi se oslanjaš na intuiciju vlastitog srca...”

“Svaki put kad bi netko ustao i počeo pričati o lošim stvarima koje je učinio, jedan bi čovjek koji je uvijek sjedio na drugoj strani u kutu uvijek viknuo: „Reci sve! Reci sve!“ On bi to vikao svaki put kad bi izgledalo da će onaj koji je govorio završiti ispovijed, pa bi se taj pokušao sjetiti još nečeg lošeg što je bio učinio. Ponekad bi zato netko ispričao i prilično loše stvari koje možda inače ne bi bio ispričao. Ali taj čovjek koji je vikao „Reci sve!“ nikada nije ustajao ispovjediti se.”