“Potom zamru svi zvuci, svjetla se zamrače, a njegove oči sklope, i njemu se učini kao da počinje neki film...”
“„Dva su načina na koja gledamo lice druge osobe. Jedan je da gledamo oči kao dio lica. A drugi, gledamo u oči i to je to, kao da su one lice. Takvih se stvari čovjek jednostavno preplaši. Jer oči su život u malome.”
“Tada se pojavi neki glupan. Tada se, po prvi put, te toliko izoštrene oči prevare i u njima zasjaju lijepe boje. Ako glupan izgovori nekoliko stihova, već misle da je pjesnik. Misle da on shvaća razvaljene parkete, vjeruju da on voli mungose. One misle da mu laska to povjerenje otrovnice koja se njiše, pod stolom, među njegovim nogama. Poklanjaju mu svoje srce, koje je divlji vrt, njemu, koji voli samo njegovane perivoje. I tako glupan odvodi kraljevnu u ropstvo.”
“Samo smo se milovali i ljubili, i to je bilo kao da razgovaramo na neki drugačiji način, kao da poljupcima kažemo nešto za što bi trebalo deset rečenica, i tko zna da li bi i tada bilo kazano do kraja.”
“ - Biografije opterećuju! Kada postane suviše poznato, isuviše obeleženo kao imidž, možeš da budeš sigurna da se jedno lice već izlizalo od upotrebe. Čovek se, naime, hteo ili ne hteo, poistovećuje sa javnom predstavom o sebi i počinje da se ponaša kao bronzani spomenik koji hoda. Pogledaj, na primer, značajne ljude za vreme službenog ručka! Pogledaj kako dostojanstveno žvaću, razgovaraju, odlaze u klozet, kao da čine nešto neverovatno važno! Poverovali su da su neophodni. A to, veruj mi, nije niko!”
“Kad se jedna laž ponavlja dugo, narod počinje da veruje.”