“Ne uplići se u ono što te se ne tiče.”

“Njihovi se pogledi susretoše i stopiše u jedno. U dodiru njihovih zjenica zadršće ljubav što u taj čas ne osjeti ni čeznuća, ni strasti, ni težnje ni želje - ljubav što se rodila u patnjama. Ni ruke im se nisu dodakle ni usta primakla. Samo se suze u njihovim očima nijemo zagrliše čistim zagrljajem. Ni jedno nije progovorilo. Kao da su oboje željeli da se taj trenutak vine u vječnost.”

“...ali ljubav u srcu - to je zvijezda gore na nebu. Skriva se u noći, ali utrnuti ne može...”

“Lako je filozofirati, ali srce se ne da obmanuti. Ono svakim svojim otkucajem traži odgovor na svoje pitanje.”

“Sumnja je početak raspadanja. Sumnja je izvor svih poraza. Sumnja je kap što truje rijeke i mora. Vjera je napitak svega. Vjera je vrelo svih pobjeda. Vjera je sila, moć, sjeme vječnog života. Ne bojte se, Hrvati, dok vjerujete u sebe. Tonut ćete u izdajstvu, neprijateljstvu, u zloći sile, ali nikada ne možete potonuti.”

“Smrtna opasnost ne dotiče se njezine duše. Ne vidi i ne čuje grmeću rastuću bujicu i jače se privija uz njega. On je miran, dok oko njega dozivaju, zapomažu. (...) U njegovu dušu ulazi spokojnost, draga, kao da ga miluje. Stoji na pećini i osjeća kao da je svijetu oteo, ugrabio njezino tijelo. Drži ga u naručju... i ne da ga više nikome. Časovi teku nijemo kao da su čitav život. Sve što je bilo prije toga, nestaje u njegovu sjećanju. Ima samo jednu životnu spoznaju: da na grudima drži nju... Ničim ne mjeri vrijeme, sam je sa svojim srcem i s njom. Osjeća se na pragu prelaza u drugi svijet. (...) Pogleda dolje. Voda opada, a on još uvijek drži svoje blago... Zar ga opet mora ljudima vratiti?”

“Djevojka se svlada, stisne usne i zapovijedi svome siromašnom srcu da ne kuca tako jako, da se umiri i šuti kao što mora i ona šutjeti, kao što mora pritajiti osjećaje i bol.”