“Polagano, tiho, prilazio je k njoj, kleknuo i položio glavu u njezino krilo kao žeđom obnemogli pred vrčem bistre vode...”
“Klonuo je pored njezinih nogu kao pas pred nogama gospodara...”
“Tiho, o tiho govori mi jesen;Šuštanjem lišća i šapatom kiše.Al zima srcu govori još tiše.I kada sniježi, a spušta se tama,U pahuljama tišina je sama.”
“Što god da je vrlina čistija, utoliko više u njoj ima egoizma”
“Naslonila je glavu na prozorsko staklo i udahnula.Toliko je dugo čekala da je zaboravila koliko je uzbudljivo živjeti u sadašnjosti.Imati ono što želiš.Htjeti ono što imaš.”
“A šta je drugo život nego čekanje smrti? Kao u nekom Čistilištu. Kao u velikoj čekaonici osluškujemo spoljašnjost.”