“Vsakdo je drugi in nihče ni on sam.”

“Tako to ide s Domovinom ...Kao sa silovanom devojkom ... ne možeš je kriviti za to što su je drugi osamotili, ali ni više voleti kao što si je voleo...”

“Ludački sam vraćao vrijeme oživljavao ubijenog još nije ubijen tek sam saznao da je zatvoren i došao odmah da pitam za njega ljudski je bratski nema straha ni stida još ima nade pustiće ga uskoro doći će mu ponude od mene znaće da nije sam ni ostavljen pred kapijom je rođena krv njegova. Ni kule ni stražari ni obziri nisu ga zadržali da ne dode došao je došao sam petnaest godina je mlađi uvijek sam se brinuo o njemu doveo sam ga u kasabu ej ljudi kako bih ga napustio kad mu je najteže razvedriće mu se ojađeno srce kad sazna da sam pitao za njega. Nikog svoga osim mene nema pa zar i ja da ga obmanem zašto U ime čega Svi me gledajte krivo ljutite se odmahujte glavom svejedno mi je ovdje sam ne odričem se veze od koje nemam bliže raspnite me ako hoćete za ovu ljubav zar se može protiv nje Došao sam brate nisi sam.”

“Rekao je: Nisu za griješnicima plakali ni nebo ni zemlja. A ja sam mislio: teško čovjeku ako su mu mjera nebo i zemlja.”

“Je ne sais ni entrer ni sortir .. je suis tout ce qui ne sait ni entrer ni sortir .”

“Vozeći glatkom cestom koja je u laganoj nizbrdici vijugala između jebela, kamenih gromada koje se uzdižu iz crvenog pijeska, razmišljao sam kako put oslobađa čovjeka raznih stvari uz koje je vezan. Toga dana pedalirao sam 130km bos i shvatio da ni tenisice nisu čovjeku nužne.”