“Bez te tačke, za koju si vezan, ne bi volio ni drugi svijet, ne bi imao kud da odeš, jer ne bi bio nigdje.”
The quote from Meša Selimović reflects on the deep connection between individuals and the points of attachment in their lives. Here is the example usage:
"Bez te tačke, za koju si vezan, ne bi volio ni drugi svijet, ne bi imao kud da odeš, jer ne bi bio nigdje.”
In this quote, Meša Selimović highlights the importance of our attachments and connections in shaping our sense of belonging and purpose. The "tačka, za koju si vezan" (point to which you are bound) represents the things, people, or places that anchor us and give our lives direction. Selimović suggests that without these anchors, we would feel lost and disconnected, unable to find our place in the world. This reflection encourages us to appreciate and nurture the bonds that give meaning to our existence.
The quote from Meša Selimović emphasizes the importance of being rooted in something in order to truly appreciate and experience the world. This idea of attachment and belonging is still relevant in modern times, as it speaks to the human need for connection and purpose. In a world filled with constant distractions and superficial connections, Selimović's words remind us of the importance of finding meaningful relationships and connections that give us a sense of belonging and direction in life.
Reflecting on this quote by Meša Selimović, consider the significance of attachment and belonging in our lives.
“Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se merio onim što više ne postoji. Ovako se mešaju utvare i život, pa nema ni čistog sećanja, ni čistog života.”
“Ne gunđam i ne žalim se (ne znam zašto bih), a ljudi se čude i kao da im je krivo što sam ja miran i veseo. A ja se njima čudim što gube vrijeme na nerazumnosti, bolje bi im bilo da žive.Ali im to ne kažem, ljudi ne vole kad im se govori istina. I žalim ih što se opterećuju nevoljama bez kojih bi mogli da budu. Dosta nam je nevolja bez kojih se ne može.”
“Samo si mene imao, osim onih grobova kod kuće, sad više nikog nemamo ni ti ni ja, ti si mene izgubio prije nego ja tebe, ili možda nisi, možda si mislio da stojim pred ovom okovanom kapijom, kao što bi ti stajao zbog mene, možda si se do posljednjeg časa nadao da ću ti pomoći, i kamo sreće da si mi toliko vjerovao, ne bi te uhvatio strah od konačne samoće, kad nas svi napuste. A ako si sve znao, neka mi Bog pomogne.”
“Ne vrijedi pričati o strašnom ubijanju, o ljudskom strahu, o zvjerstvima i jednih i drugih, ne bi trebalo pamtiti, ni žaliti, ni slaviti. Najbolje je zaboraviti, da umre ljudsko sjećanje na sve što je ružno, i da djeca ne pjevaju pjesme o osveti.”
“Mogao sam da mu kažem: ne tiče te se, ostavi me na miru, ne ulazi u moje skrivene prostore, muka mi je od ljudi koji daju savjete. I to bi bilo najiskrenije.”
“Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba.”