“Pusto mi je u duši. Prazno mi je srce.”

“Osvojila mi je srce poput nemilosrdnoga vojskovođe i sad sam rob misli i osjećaja kojima ne mogu vladati.Misli mi lutaju u pravcima koje ne odabirem sam i obuzimaju me napadi tjeskobe kojima ne znam izvor.Umirem od želje da je vidim,da razgovaram s njom,da je pogledam u oči...”

“Sta mi mogu moji neprijatelji. Moj dzennet je u mojim prsima, prati me svugdje. Ako me zatvore, to mi je osama sa Allahom. Ako me ubiju, to mi je sehadet. A ako me protjeraju, to mi je turizam na Allahovom putu".”

“S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama – prazno.”

“Često sjedim sate i sate i gledam u hladne jesenje boje.Mir sudbine koja se više ne da promijeniti ledi mi se na duši i licu. Sve je u meni mrtvo; tako mi je dobro. Ne dopire do mene zvuk, umro mi je očinji vid. Sve je ostalo za velikom kapijom koja se zatvorila muklo za mnom. Izgubio sam sve i nisam više čovjek nego nemirna besana misao koja je potonula i prićutala se na dubokom dnu, a nada mnom su kao neprozirne zelene mase voda, mir, daljina i zaborav”

“Nisam baš razumio srcem, ali činilo mi se smisleno. Jedan od mojih velikih problema je vezanost za oblike. Traženje konkretnog, opipljivog. Znao sam da istina ne leži u tome, a ovaj put mi je škola. - Put na istok - put je u samog sebe!”