“Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprječavanja grijeha, nego zbog grijeha.”
Analysis
In this quote by Meša Selimović, the author reflects on the relationship between life, morality, and sin. Selimović suggests that life is broader and more complex than any set of rules or moral codes. He emphasizes that while morality is a human construct, life itself is unpredictable and ever-changing. Selimović questions the idea of fitting life into a moral framework without causing harm, suggesting that sometimes more damage is done to life in attempting to prevent sin rather than through committing the sin itself. This quote challenges the reader to rethink traditional notions of morality and to consider the consequences of rigidly enforcing moral standards on the complexities of life.
Meša Selimović on Life and Moral Dilemmas
Meša Selimović's words about life and morality remind us of the complex and often conflicting nature of human existence. In today's fast-paced and highly judgmental society, his message serves as a reminder to prioritize understanding and compassion over rigid adherence to societal norms. As we navigate the complexities of modern life, Selimović's words urge us to consider the true impact of our actions on the world around us.
Reflection on Life and Morality by Meša Selimović
These powerful words by Meša Selimović highlight the idea that life is broader than any set of rules or moral codes. He argues that while morality is a concept, life is reality. Trying to fit life into our preconceived notions of morality often leads to more harm than allowing for mistakes and learning from them. Selimović challenges us to reevaluate our understanding of morality and its role in our lives.
Reflection Questions
In this quote by Meša Selimović, the author challenges us to consider the limitations of moral codes and the impact they have on the complexity of life. Reflecting on this quote can help us navigate the tension between upholding moral ideals and respecting the unpredictable nature of life.
- How do moral codes shape our behavior and decision-making in life?
- In what ways can rigid adherence to moral principles hinder our ability to fully experience and embrace the complexities of life?
- How can we find a balance between following moral guidelines and allowing for the spontaneity and unpredictability of life to unfold?
- Have you ever experienced a situation where striving to prevent wrongdoing actually caused more harm than simply accepting the imperfections of life?
Similar quotes
“Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav. A ništa ja nisam poklonio tebi već sebi.”
“Benjamin je promatrao Elizabeth kako hoda. Nije ju poznavao onoliko dobro koliko je htio, ali imao je dojam da mu je dopustila da uđe u njezin život više nego ostalima. I on je učinio isto. Razgovarali su dovoljno puta da vidi koliko su slični. Gledao ju je kako se razvija i mijenja i sad se napokon smirila. Zurio je u krajolik kojem se Elizabeth tako dugo divila i prvi put u godinu dana koliko je tu, otvorio je oči i uistinu ga doživio.”
“Od onog ondašnjeg čovjeka ja sam se, i to upravo zbog onog doživljaja, potpuno odvojio, promatram ga sa strane, sasvim mirno i hladno, i mogu ga opisati kao prijatelja o kojem znam mnogo i sve ono što je bitno, ali ja uopće više nisam taj čovjek. Mogao bih pričati o njemu, prekoravati ga ili ga osuđivati a da uopće ne osjetim da je on jednom bio sastavni dio mene.”
“Život prolazi, a mi ne znamo šta bismo sa njim. Mrzi nas ili ne umemo da živimo. Najradije bismo ga ustupili nekom drugom i uživali gledajući kako je lep nas život kad ga drugi žive.”
“Postoji u meni nešto užasno, što raste i što ne potiče od mene samog, već iz mrakova koje nosim u sebi, što potiče odande gde čovekova duša ne zna gde počinje a gde se završava njegovo Ja, niti šta ga je nateralo da započne onako kako misli da je započeo.”